Vladimir Vidrić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodaci |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Vladimir Vidric.jpg|mini|Vladimir Vidrić]]
[[Datoteka:Vladimir Vidric 0707.JPG|mini|Spomen ploča Vladimiru Vidriću na rodnoj kući u Zagrebu]]
'''Vladimir Vidrić''' ([[Zagreb]], [[30. travnja]] [[1875]]. - Zagreb, [[29. rujna]] [[1909]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik, jedan od najistaknutijih [[lirika]] [[moderna|moderne]].
Studirao je [[pravo]] u [[Prag]]u i [[Zagreb]]u, zbog sudjelovanja u [[Spaljivanje mađarske zastave|spaljivanju mađarske zastave]] na Jelačićevu trgu u Zagrebu uhićen i osuđen na zatvor. Živio od odvjetničkog rada, zbog bolesti često boravio u Zavodu za umobolne u [[stenjevec|Stenjevcu]], gdje je i umro 1909. Zemni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine Pjesme pisao od rane mladosti, njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života objavio 25 pjesama. Snažno utjecao na [[Dragutin Domjanić|Domjanića]], [[vladimir Nazor|Nazora]] i druge pjesnike.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/50186/ - Vladimir Vidrić]</ref>
Oko hrvatskog pjesnika Vladimira Vidrića splele su se mnoge legende, a njegova snažna, samosvojna pjesnička figura ni danas ne blijedi. Svojim kratkim životom, bolestan od [[shizofrenija|shizofrenije]] u Stenjevcu, samo s jednom zbirkom, objavljenom u vlastitoj nakladi, fascinirao je suvremenike, kritičare i poklonike pjesničke riječi.
== Životopis ==
Potječe iz imućne građanske obitelji (otac, odvjetnik dr. Lovro Vidrić, bio je i gospodarstvenik i član nekoliko gradskih odbora, te posjednik kuće u gradu i imanja sa ljetnikovcem na Prekrižju). Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb]]u koju je završio [[1892]]. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., {{ISBN
Bio je na glasu zbog svog burnog života, nevjerojatne inteligencije i fotografskog pamćenja (provodio je cijele večeri recitirajući stihove impresioniranim prijateljima; u školi uvijek bio među najboljim učenicima) i pripadnosti kontroverznom naprednjačkom političkom krugu. Također je bio na glasu ob ljepote.
Vidrićevi pjesnički ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesnički subjekt se gubi ili skriva u kakvom [[mit]]skom liku. Njegove slike poganskog, klasičnog i [[mitologija|mitološkog]] svijeta zapravo su svojim sadržajem izrazito osobne. Vidrić je bio [[impresionizam|impresionist]] s izrazitim osjećajem za likovni segment. Njegove pjesme (npr. "Jutro", dva "Pejzaža", "Adieu", "Ex Pannonia", "Dva levita" itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesništva. Suvremenici, npr. [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoš]], prigovarali su mu tehničku nesavršenost, pogrešne akcente u rimama i stilsku neizbrušenost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim akcentima. Možda najbolji opis Vidrićeve poezije dao je [[Ivo Frangeš]]: "Svijet Vidrićev djeluje kao krhotina drevnih antičkih vaza, gdje činjenica da je sačuvani prizor još i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojačava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola čist, s nekom čudesnom trećom dimenzijom, koja višestruko premašuje naše uobičajeno poimanje širine i dubine." Također hrvatska skladateljica [[
{{citat3|left|
O moja je ledja lagano
Redak 28:
Ovakav lagani kucaj stiha u pjesmi ''Adieu'' i današnjeg će čitatelja, kao što je i Vidrićeve prijatelje, kojima je sam, kao vješt i šarmantan recitator, kazivao svoje stihove, navesti na pomisao kako je pjesma nastala lako, gotovo nehajno. No, to je tek hinjena lakoća. Vidrić je bio uistinu artist i u svojem je poetskom govoru, neupadljivo i nenametljivo, povezao stilove, od klasičnih grčkih i rimskih do romantičarskih, u precizno građenim oblicima, liričnošću i glazbenošću izraza. Nadahnjivao se antičkom i slavenskom mitologijom, krajolikom, ali i društvenom stvarnošću, sudjelujući zajedno sa [[stjepan Radić|Stjepanom Radićem]] kao mladić u paljenju mađarske zastave.<ref name="HRT">[http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/04travanj/0430%20Vidric.html HRT - Na današnji dan]</ref>
Lirska zbivanja teku između zanosnog, čeznutljivog predanja ljepoti i punoći života i tjeskobnih, turobnih slutnji o čovjekovim neuspjesima i smrti. Taj kontrapunkt izražavao je Vidrić, lirski slikar krajolika,i u bojama svojih stihova. Pjesma ''Perun'' jedna je od onih u kojima su sažeti svi životni osjećaji: ljubav prema prirodi, ženama i vinu, božanstvu, pjesničkom pozivu. Vidrić je napisao puno stihova i u drukčijem raspoloženju. Prva pjesma u njegovoj jedinoj zbirci, pjesma ''U oblacima'', svojevrsni je pjesnički program, lirsko očitovanje spoznaje da se pod težinom života čovjek odriče i svojih zanosa i uvjerenja i da zbog toga trpi. Bol je nadahnuće u pjesmama ''Ex Panonija'', ''Pomona'', ''Mrtvac'', ''Roblje''. Vidrićevo pjesništvo, spoj simbolističkih i ekspresionističkih elemenata antologijskom je vrijednošću ostavilo je dubok trag i u stihovima kasnijih hrvatskih književnika.<ref name="HRT" />
|