Zapadno bojište (Prvi svjetski rat): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 7:
|datum=4. kolovoza 1914. – 11. studenog 1918.
|ishod=Pobjeda [[Antanta|Antante]], slom [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]].
|sukobljeni1={{ZD|F|FRA}} [[Treća Francuska Republika|Francuska]]<br>{{ZD|U|UK}} [[Britansko Carstvo]]<br>{{ZD+X/B|BEL}}<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Kraljevina Italija]]<br>{{ZD|R|RUS}} [[Rusko Carstvo]]<br>{{ZD+X/P|POR}}<br>[[Slika:US_flag_48_stars.svg|border|20x22px]] [[SAD]]</br />
|sukobljeni2={{ZD|N|NJEC}} [[Njemačko Carstvo]]<br> {{ZD|A|A-U}} [[Austro-Ugarska]]<br>
|zapovjednik1= Bez zajedničke komande do 1918., a tada [[Ferdinand Foch]]
Redak 31:
U razdoblju od 1915. do 1917. godine izvedeno je nekoliko velikih [[ofanziva]] na ovom bojištu. [[Pješaštvo|Pješačkim]] napadima uvijek je prethodila masivna [[topništvo|topnička]] priprema. No kombinirana obrana [[mitraljez|mitraljeskim]] gnijezdima, postavljenim nizovima [[bodljikava žica|bodljikave žice]] i artiljerije, kao i dobro utvrđenim rovovima, pješaštvo nije uspijevalo postići značajnije uspjehe.
 
Neuspjehe u konvencionalno vođenim borbama obje strane pokušavale su nadomjestiti korištenjem novih [[tehnologija]]: [[avijacija|avijacije]], [[bojni otrov|bojnih otrova]] i [[tenk]]ova koje su tijekom rata usavršavali. No, niti ovi napori nisu donijeli odlučujuću prevlast ni jednoj strani.
 
==Početak - Njemačka invazija Francuske i Belgije==
Redak 48:
[[Datoteka:French bayonet charge.jpg|mini|275px|desno|Francusko pješaštvo s [[bajoneta]]ma 1914.]]
[[Datoteka:German infantry 1914 HD-SN-99-02296.JPEG|275px|mini|desno|Njemačko pješaštvo u pohodu 7. kolovoza 1914.]]
Francuska vojska imala je pet armija raspoređenih uz svoju granicu. Njihov prijeratni ofanzivni plan predviđao je okupaciju [[Elzas|Elzasa]]a i [[Lorena|Lorene]] nakon izbijanja neprijateljstava.<ref name=origins/> 7. kolovoza Francuzi napadaju Lorenu s ciljem osvajanja [[Mulhouse|Mulhousa]] i [[Colmar]]a. Glavna ofanziva počela je 14. kolovoza napadom prema [[Sarrebourg]]u i [[Morhange]]u u Loreni.<ref>{{cite book
| first=William R. | last=Griffiths | year=2003
| title=The Great War | publisher=Square One Publishers, Inc.
| isbn=0757001580 }}</ref> Pridržavajući se Schlieffenovog plana, Nijemci su se polako povlačili nanoseći pri tome Francuzima ozbiljne gubitke. Francuske 3. i 4. armija napredovale su prema [[Saar]]u dok ih njemačke rezervne snage [[Bitka za Elzas|Bitkom za Elzas]] nisu prisilili na povlačenje.<ref>Griess, 29–30.</ref>
 
Njemačka vojska u svom prodoru kroz Belgiju uzrokovala je velike patnje civilnog stanovništva. [[Ratni zločin]]i koji su počinjeni u tom razdoblju postali su poznati pod nazivom [[silovanje Belgije]].<ref>{{cite book
Redak 58:
| publisher=New York University Press | location=New York
| url=http://www.h-net.org/reviews/showrev.cgi?path=271021113600404
| isbn=978-0-8147-9704-4 }}</ref> Kad je osnovna ofanzivna namjera Nijemaca postala jasna, general [[Joseph Joffre]] počeo je ojačavati svoje lijevo krilo u sjevernoj Francuskoj, no bilo je kasno da bi na granici zadržao njemačke snage<ref name="Enciklopedija">Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 2008. {{ISBN |978-953-6036-40-0}}</ref>. Nakon prelaska preko Belgije, Luksemburga i [[Ardeni|Ardena]], Nijemci se u drugoj polovici kolovoza sukobljavaju na sjeveru Francuske sa snagama generala Joffrea i [[Britanske ekspedicijske snage|Britanskim ekspedicijskim snagama]]<ref>{{cite book
| first=John | last=Terraine | year=2000
| title=Mons: The Retreat to Victory
| publisher=Wordsworth Editions
| isbn=1840222433 }}</ref> u nizu bitaka poznatih pod zajedničkim imenom [[Granične bitke]]<ref name="Enciklopedija"/> prisiljavajući ih na povlačenje.
 
Njemačke snage stigle su na oko 70 &nbsp;km od [[Pariz]]a, gdje se u [[Prva bitka na Marni|Prvoj bitki na Marni]] (6.-12. rujna) sukobljavaju s francuskim i britanskim snagama. Prodor Nijemaca u Francusku time je zaustavljen, a osnovni ratni cilj brzog osvajanja francuskih industrijskih područja osujećen.<ref>{{cite journal
| last=Mombauer | first=Annika
| title=The Battle of the Marne: Myths and Reality of Germany's "Fateful Battle"
Redak 72:
| accessdate=2008-02-01 }}</ref> Nijemci su se povukli do rijeke Aisne gdje se bojište stabiliziralo. U obostranim pokušajima da obuhvate protivnikovo zapadno krilo, težište borbi premještalo se sve do [[Sjeverno more|Sjevernog mora]] uz niz bitaka pod nazivom [[Trka k moru]]. Zbog obostrane iscrpljenosti bojište se u listopadu stabiliziralo i nastupilo je razdoblje pozicijskog odnosno rovovskoga rata.<ref name="Enciklopedija"/>. Uspostavljeni su i obrambeni sustavi koji su se protegli od Sjevernog mora sve do švicarske granice.<ref>Griess, 31–37.</ref>
 
Pod njemačkom okupacijom ostala je gotovo cijela Belgija i nekoliko sjevernofrancuskih departmana.<ref name="Enciklopedija"/> Posljedica toga bila je da su Nijemci u svojim rukama imali 64% francuske proizvodnje sirovog [[željezo|željeza]], 24% proizvodnje [[čelik]]a i 40% ukupnih [[ruda|rudnih]] kapaciteta. To je imalo ozbiljne, ali ne i presudne posljedice za francusku industriju.<ref name=kennedy>Kennedy (1989:p. 265–6)</ref>
 
Bojišnicu na [[Antanta|strani Antante]] držale su armije pojedinih saveznika tako, da je svaka nacija branila svoj dio. Od obale na sjeveru prvo su bile snage Belgije, Britanskog Carstva i Francuske. Nakon [[Bitka za Yser|Bitke za Yser]] koja je vođena u listopadu, belgijske snage kontrolirale su 35 &nbsp;km dugački odjeljak bojišnice od obale [[Flandrija|flandrijskog]] teritorija duž rijeke [[Yser]] i kanala Yperlee, od [[Nieuport]]a do [[Boesinghe|Boesingha]].<ref>{{cite book
| first=Peter | last=Barton
| coauthors=Doyle, Peter; Vandewalle, Johan | year=2005
| title=Beneath Flanders Fields: The Tunnellers' War, 1914-1918
| publisher=McGill-Queen's University Press
| isbn=0773529497 }}</ref> Južno je bio odjeljak Britanskih ekspedicijskih snaga. Tu su od 19. do 22. studenog njemačke snage pokušale zadnji proboj tijekom 1914. godine u [[bitka za Ypres|Prvoj bitki za Ypres]]. Obje strane su imale velike gubitke, no proboj nije uspio.<ref>{{cite web
| last=Rickard | first=J
| date=August 25, 2007
Redak 85:
| title=First battle of Ypres, 19 October-22 November 1914
| publisher=historyofwar.org
| accessdate=2007-11-22 }}</ref> U vrijeme Božića britanske snage kontrolirale su crtu od kanala La Bassée do južno od St. Eloi u dolini [[Somma|Somme]].<ref>{{cite web
| last=Baker | first=Chris
| url=http://www.1914-1918.net/truce.htm
Redak 102:
== Nastavak i svršetak vojnih operacija ==
 
Nijemci su u travnju 1915. kod Ypresa prvi uporabili bojne otrove. Do kraja 1915. nije bilo značajnih pomaka usprkos velikim borbama i golemim gubicima na objema stranama. U veljači 1916. Nijemci su počeli [[Bitka za Verdun|veliku ofenzivu kraj Verduna]], koja je trajala do sredine srpnja bez zamjetnog uspjeha. Britanci i Francuzi odgovorili su [[Bitka na Sommi (1916.)|ofenzivom na rijeci Sommi]] od srpnja do studenog u kojoj su prvi put uporabljeni [[tenk]]ovi, ali njemačka obrana nije probijena.
 
U 1917. inicijativa je bila uglavnom u rukama Francuza i Britanaca, koji su proveli nekoliko neuspjelih operacija. Posljednja je bila potkraj godine kraj Cambraia u kojoj su masovno upotrijebljeni tenkovi. Najveća novina bio je ulazak SAD-a u rat i dolazak prvih američke snaga na ratište. [[februarska revolucija|Izbacivanje Rusije]] i Rumunjske iz rata Nijemci su iskoristili da pojačaju snage na Zapadu i pokušaju postići rješenje prije masovnog dolaska američkih snaga.
 
Od ožujka do srpnja 1918. Nijemci su u pet ofenziva pokušali postići pobjedu, ali bez uspjeha. Saveznici su u protuudaru od srpnja do sredine rujna primorali Nijemce da se povuku na Siegfriedovu crtu. Istodobno sa savezničkim napadima, u Njemačkoj je u studenom izbila revolucija, [[weimarska Republika|proglašena je republika]] i 11. studenog 1918. potpisana kapitulacija njemačke vojske.
Redak 115:
 
==Posljedice==
Usprkos njemačkim uspjesima drugdje, rat na zapadnom bojištu prisilio je Nijemce i njihove saveznike da zatraže mir. Rezultat je bio, da su na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919.]] uvjete za mir određivale Francuska, Velika Britanija i [[SAD]]. Skopljen je [[Versajski ugovor]].
 
Uvjeti ugovora obogaljili bi Njemačku kao gospodarsku i vojnu silu. Versajskim ugovorom područja Elzasa i Lorene vraćeni su Francuskoj, što je ograničilo količinu raspoloživog [[ugljen]]a za njemačku industriju.
Redak 165:
 
{{Prvi svjetski rat}}
 
[[Kategorija: Bojišta u Prvom svjetskom ratu]]<!--
{{Link GA|da}}
{{Link GA|no}}