Dubrave (katolička župa): razlika između inačica

 

Prvi spomen župe datira 29. rujna 1705. kada prvi župnik don Savo Vukić izvješćuje rimsku kongregaciju ''Propaganda Fide'' o sebi i mjestu u kojem se nalazi. Tom prilikom navodi ''...da je župnik u Dubravama, da je župa prostrana više od dvjesto milja, da na tom prostoru postoji samo 60 katoličkih kuća razasutih među šizmaticima i Turcima te da su mnoge obitelji, da ne bi izgubile vjeru i jer nisu mogle platiti porez Turcima, prešle na područja pod vlašću Venecije.'' Biskup [[Antonio Righi]] posjećuje župu sljedeće godine, a župnik traži od Propagande ''...kako bi mogao platiti poreze i obdariti Turke, »čije nasilje i pritisci iz dana u dan rastu«, jer bez te pomoći njegova je misija u Dubravama nemoguća.''<ref>Krešić, str. 116.-117.</ref> Don Savo je 16. rujna 1721. imenovan nikopoljskim biskupom, s prethodnim oslobođenjem zapreke ''defectu natalium'' (nedostatak podrijetla), jer je bio

 

Župu još spominje i biskup [[Jeronim Frano Bunić]] prilikom pohoda u proljeće 1728. kada navodi nemogućnost obilaska cijele župe zbog neimanja putovnica koje su tražili turski zapovjednici u Stocu, te u pohodu sljedeće, 1729. godine, za vrijeme župnikovanja don Pave Jelića, nasljednika don Save Vukića kojim je prigodom ''pričestio više od 380 osoba i krizmao 46 djece'', te u pohodu 1730.<ref>Krešić, str. 125.</ref> Vrlo detaljno izvješće o župi napravio je nadbiskup [[Marko Andrijašević]] i poslao kongregaciji 18. studenoga 1733. U njemu se prvi put nalaze sva mjesta župe s popisom stanovništva i brojem "turskih" i "šizmatskih" obitelji u dotičnome mjestu. Po tom popisu u župi Dubrave 1733. nalaze se 103 katoličke obitelji. Najkompletnije izvješće o župi 1751. donosi trebinjsko-mrkanski biskupom Sigismund Tudišić. Po njemu župa broji 1120 vjernika, a navodi se i popis mjesta koja pripadaju župi, i to:<ref>Krešić, str. 126.-127.</ref>

{{izvori|2}}