El Tajín: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 16:
}}<small>Lokacija El Tajína u Meksiku</small></center>
}}
'''El Tajín''' (izgovor: El Tahin; [[španjolski|šp.]] ''Ciudad o Lugar del Trueno''; "grad udara groma") je bio veliki [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[grad]], najveće i najvažnije središte naroda [[Totonac|Totanaka]] koji su živjeli uz [[Meksički zaljev]], [[Meksiko|meksička]] savezna država [[Veracruz]]. Ime je dobio po totanačkom bogu munja, kiše i groma, a bio je glavno totonačko središte u planinama [[Papanteca]]. Grad je od oko 600., a osobito od propasti [[Teotihuacan]] Carstva, bio najvažnijim središtem sjeveroistočne Mezoamerike. Tu se nalaze [[hram]]ovi, palače (najpoznatija Tajín Chico), [[piramida|piramide]], dvorane sa stupovima i igrališta za ritualnu igru [[pok-ta-pok|pelote]] (ukupno njih 17). Središte gradskih ruševina je piramida s dekorativnim udubljenjima, odnosno 365 [[niša]] (tzv. "piramida niša"), koje nisu bile poznate u ostatku Mezoamerike, kao i uporaba [[cement]]a kao građevinskog materijala<ref>S. Jeffery K. Wilkerson, ''El Tajin: A Guide for Visitors'', 1987., str. 45. {{ISBN |968 499 293 9}}.</ref>.
 
Zbog toga je El Tajín upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Americi]] 1992. godine kao "izvanredan primjer veličine i važnosti pretkolumbovskih kultura u Meksiku"<ref>[http://whc.unesco.org/en/events/295 Mexico's World Heritage Sites Photographic Exhibition at UN Headquarters ] {{eng oznaka}} Preuzeto 28. studenog 2011.</ref>.
Redak 24:
==Povijest==
 
Gradnja El Tajína je započela u 1. st. pr. Kr., te pokazuje jak utjecaj [[Teotihuacan|Teotihuacana]]a, a procvat doživljava nakon propasti Teotihuacana, kada su procvali i drugi gradovi klasičnog razdoblja Mezoamerike: [[Tula]] i [[Xochicalc]] na središnjoj visoravni, te [[Uxmal]] i [[Chichen ltza]] na [[Yucatan]]u, a između kojih se nalazio El Tajín.
 
U 10. st. vladarom postaje 13 Kunića, koji je prikazan na nekoliko reljefa unutar "dvorane sa stupovima". Propast grada je započela u 13. st. kada su grad osvojili i spalili [[Xolotl]]ovi [[Čičimeki]], a područje je palo pod vlast [[Azteki|Astečkog]] [[Tenochtitlan]]a. Nakon toga grad je bio još malo naseljen, ali je do dolaska Španjolaca u 16. st. bio odavno u potpunosti napušten.
 
Njegov kulturni utjecaj se osjećao uz obale zaljeva prema istoku do područja [[Maya]] na [[Yucatan]]u, i duboko u Meksičkoj visoravni na zapadu, sve do propasti 1230. godine nakon čega je potpuno bio zaboravljen. Njegove je ruševine obrasle džunglom prvi otkrio i opisao Diego Ruiz [[1785]]. god.
 
Arheološkim iskapanjima od 1938. do 1994. godine otkriveno je oko sedamdesetak građevina i vjeruje se kako je to tek polovica ovog drevnog grada<ref>[http://www.archaeology.org/online/features/sapieha/tajin/ El Tajin na archaeology.org] {{eng oznaka}} Preuzeto 28. studenog 2011.</ref>.
Redak 38:
[[Datoteka:Smaller_IMG_1512.jpg|mini|<center>Piramida niša nakon obnove 2008. god.]]
[[Datoteka:CornerCloseXicalco.JPG|mini|<center>Kut velikog obzida ''Xicalcoluihqui'']]
El Tajín se nalazi u [[kišna šuma|kišnoj šumi]] niskih planina koje vode od gorja [[Sierra Madre Oriental]] do Meksičkog zaljeva, u blizini ušća rijeke [[Tecolutla]], uz današnji grad [[Poza Rica]], 200 &nbsp;km od glavnog grada drževe, [[Veracruz]]a. U Pretkolumbovsko doba, ovaj smještaj mu je omogućavao da kontrolira područje od Cazonesa i sliva rijeke Tecolutla do današnje države [[Puebla]]<ref>Leonardo Zaleta, ''Tajín: Misterio y Belleza'', 2007., 15 izdanje, Mexico City: Artes Impresas Eón SA deCV, str. 5. {{es}}</ref>.
 
Grad je opasan s dva potoka koji su grad opskrbljivali vodom, a koji se u južnom dijelu spajaju u rijeku Tlahuanapa Arroyo, pritoku Tecolutle. Većina građevina se nalazi na njegovom južnom dijelu, na mjestu sliva potoka gdje je tlo poprilično ravno. Prema sjeverozapadu izgrađene su terase na kojima su smještene zgrade gradske elite, dok su na istočnim i zapadnim brežuljcima bile jednostavne pučke nastambe. Sve u svemu, El Tajín se protezao na oko 1.056 hektara.