Hrvatska pokrajina Družbe Isusove: razlika između inačica

bez sažetka
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Hrvatska pokrajina Družbe Isusove čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Opatija, Dubrovnik), Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Srbije (Beograd) te Crne Gore (Kaluđerovina, Otok Gospe od Milosti). U ovim zajednicama rade i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog.
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir sveučilište|ime=Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|izvorno_ime=Provincia Croatiae Societatis Iesu|logo=HPDI Logo.jpg|moto=Ad maiorem Dei gloriam|osnivač=[[Družba Isusova]]|Provincijal=o. Dalibor Renić, S.J.|lokacija=[[Zagreb]]<br>[[Split]]<br>[[Rijeka]]<br>[[Osijek]]<br>[[Dubrovnik]]<br>[[Opatija]]<br>[[Beograd]]<br>[[Kotor]]<br>[[Otok Gospe od Milosti]]|službena stranica=[https://www.isusovci.hr/ Hrvatska pokrajina Držbe Isusove]|slika=HPDI Logo.jpg|logo_size=280px}}
'''Hrvatska pokrajina Družbe Isusove''' čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Opatija, Dubrovnik), Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Srbije (Beograd) te Crne Gore (Kaluđerovina, Otok Gospe od Milosti). U ovim zajednicama rade i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog.
[[File:P.Renic.png|alt=|right|thumb|346x346px|R.P. Dalibor Renić, S.J., aktualni provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove od 31. lipnja, 2017.]]
 
'''Hrvatska pokrajina Družbe Isusove''' je administrativni teritorij [[Družba Isusova|Družbe Isusove]] čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području [[Hrvatska|Hrvatske]] ([[Zagreb]], [[Split]], [[Rijeka]], [[Osijek]], [[Opatija]], [[Dubrovnik]]), [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] ([[Sarajevo]]), [[Srbija|Srbije]] (Beograd) te [[Crna Gora|Crne Gore]] (Kaluđerovina[[Kotor]], [[Otok Gospe od Milosti]]). U ovim zajednicama rade i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog.
<br />
 
== '''Povijest''' ==
 
=== '''Rano razdoblje''' ===
[[Dubrovačka Republika]] još je za vrijeme života svetogasv. [[Ignacije Lojolski|Ignacija Lojolskoga]] nastojala dobiti isusovce, a i sam je sv. [[Ignacije Lojolski|Ignacije]] ozbiljno pomišljao osnovati kolegij u [[Dubrovnik|Dubrovniku]]. No isusovci u Hrvatsku stižu tek 1559. godine kada je Nikola Bobadilla, jedan od prvih Ignacijevih drugova, dvije godine boravio u Zadru i Dubrovniku. Treba spomenuti da je prvi Hrvat isusovac bio [[Toma Zdelarić]] koji je u Družbu stupio 1554. godine, a njegovim su stopama krenuli i drugi, no svi su oni djelovali u inozemstvu.
 
=== '''Isusovci u Hrvatskoj i okolnim zemljama prije ukinuća 1773''' ===
Isusovci su u drugoj polovici 16. stoljeća neuspješno nastojali osnovati zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] i [[Kotor|Kotoru]]. Tek početkom 17. stoljeća započinju osnivati trajnije zajednice na području današnje Hrvatske provincije Družbe Isusove. Otvaraju zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1604), [[Zagreb|Zagrebu]] (1606), [[Beograd|Beogradu]] (1613), [[Rijeka|Rijeci]] (1627), [[Varaždin|Varaždinu]] (1632), [[Osijek|Osijeku]] (1687), [Petrovaradin|Petrovaradinu]] (1693), [[Požega|Požegi]] (1698) i [[Split|Splitu]] (1722). Isusovci se ponajviše bave odgojem i školstvom, pa gotovo u svim mjestima osnivaju gimnazije sa šest razreda s latinskim nastavnim jezikom. U Zagrebu godine 1607. osnivaju gimnaziju, a u istom su gradu 1662. otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije, koja je 1669. poveljom [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda I.]] dobila sveučilišna prava i povlastice. I u drugim gradovima isusovci osnivaju gimnazije: u [[Rijeka|Rijeci]] (1627), [[Varaždin|Varaždinu]] (1636) i [[Požega|Požegi]] (1698) koje su vodili do 1773. godine kada je papa [[Klement XIV.]] ukinuo [[Družba Isusova|Družbu Isusovu]]. Također su vodili gimnazije u [[Beograd|Beogradu]] (1613-1622; 1724-1739), [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1619/20-1638) i [[Osijek|Osijeku]] (1727-1737; 1763-1773). Isusovci su zaslužni i za osnivanje prvih javnih pomorskih škola na Jadranu: Riječanin Franjo Ksaver Orlando u [[Trst|Trstu]] 1754. godine osnovao je prvu javnu nautičku školu na Jadranu.
 
=== '''Djelovanje Isusovaca prije ukunuća 1773''' ===
Osim školske djelatnosti isusovci su u vrijeme prije ukinuća propovijedali, katehizirali, brinuli o bolesnicima i zatvorenicima u gradovima te su pastoralno djelovali među kršćanima pod Turcima u Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Redovito su održavali pučke misije iz hrvatskih kolegija i misijskih postaja na turskom području.
 
=== '''Isusovci nakon ponovne uspostave 1814''' ===
[[Družba Isusova]] ukinuta je 1773. godine, a ponovno je uspostavljena 1814. godine. No prošlo je gotovo četrdeset godine prije nego što su se isusovci vratili u Hrvatsku.
 
Najprije su u Dubrovnik 1843. godine došli talijanski isusovci koji su djelovali u župama u istočnoj Hercegovini, a godine 1852. započeli su pučke misije. Talijanski su isusovci vodili gimnazije i sjemeništa u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1854-1868) i u [[Zadar|Zadru]] (1865-1893), nekoliko župa ([[Stravča]], [[Opuzen]], [[Veli Lošinj]]), misijsku postaju u [[Split|Splitu]] (1879) i interni odgojni zavod u [[Kraljevica|Kraljevici]] (1884–1908).
 
Austrijski su isusovci, s druge strane, vodili sirotište u [[Požega|Požegi]] (1858-1871), a treba spomenuti kako su 1882. otvorili [[Katolički školski centar Petar Barbarić|gimnaziju]] u [[Travnik|Travniku]], dok su bogosloviju u [[Sarajev|Sarajevu]] uspostavili 1893. godine. U [[Zagreb|Zagrebu]] su pak osnovali rezidenciju 1902. godine.
 
== '''Nastanak Hratske pokrajina Družbe Isusove''' ==
Isusovci su tek u 20. stoljeću uspostavili samostalnu provinciju u Hrvata: najprije je 1909. godine uspostavljena ''Hrvatska misija'' ovisna o Austrougarskoj provinciji u [[Beč|Beču]]; deset godina kasnije – nakon raspada Austrougarske[[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] – ''Hrvatska misija Družbe Isusove'' postaje ''Jugoslavenskom viceprovincijom'', a od 1941. Dobiva status ''provincije'' i naziva se  naziva se ''Hrvatska provincija''.
 
== '''Poznati isusovci u Hrvata''' ==
 
=== Intelektualno djelovanje ===
Isusovci su svojim intelektualnim apostolatom zadužili hrvatsku kulturu i znanost. [[Bartol Kašić]] je 1604. godine napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika ''Temelji ilirskoga jezika'' u dvije knjige (''Institutionum linguae illyricae libri duo''), a u rukopisu je ostao njegov prijevod cijeloga Svetoga pisma jer je u [[Rim|Rimu]] bilo spriječeno njegovo tiskanje (rukopis je objavljen tek 1999). Valja spomenuti i [[Ardelio Della Bella|Ardelija Della Bellu]], talijanskoga isusovca, koji je napisao trojezični rječnik (''Dizionario italiano, latino, illirico'', 1728) i hrvatsku gramatiku na talijanskome jeziku; zatim [[Juraj Habdelić|Juraja Habdelića]] koji je 1670. napisao hrvatsko-latinski rječnik ''Dictionar ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene''; te [[Jakov Mikalja|Jakova Mikalju]] koji je 1651. godine sastavio hrvatsko-talijansko-latinski rječnik ''Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u komu izgovaraju se rječi slovinske latinski i dijački''. Od važnijih isusovačkih filozofa i znanstvenika treba spomenuti Franju Jambrehovića, [[Kazimir Bedeković Komorski|Kazimira Bedekovića]] te [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]], jednog od najvećih znanstvenika uopće.
 
=== Književno djelovanje ===
Isusovci su djelovali i kao pisci i pjesnici, a među poznatijima su [[Antun Kanižlić]], [[Rajmund Kunić]] i [[Bernard Džamanjić]], a iz novijega vremena poznat je pjesnik [[Milan Pavelić]]. Treba istaknuti i [[Petar Perica|Petra Pericu]], apostola mladeži i pobožnosti Srca Isusova, koji je spjevao poznate pjesme „Do nebesa” i „Zdravo Djevo”, a kojeg su na otoku [[Daksa|Daksi]], zajedno s najmanje 35 Dubrovčana, strijeljali partizani.
 
=== '''Hrvatski misionari''' ===
Hrvatski su se isusovci angažirali i u misijama: [[Ivan Ratkaj]] misionarski je djelovao u Meksiku, a [[Ferdinand Konšćak]] djelovao je u Donjoj Kaliforniji ([[Meksiko]]). Potonji je poznat po tome što je sredinom 18. stoljeća razriješio dilemu dugu više od dva stoljeća dokazavši da Donja Kalifornija nije otok već poluotok. Konačno, treba istaknuti primjer jednog od najpoznatijih hrvatskih misionara patra [[Ante Gabrić|Antu Gabrića]] koji je misijski djelovao u [[Indija|Indiji]], a za kojeg se vodi proces za proglašenje blaženim.
 
== '''Djelovanje Hrvatske pokrajine Družbe Isusove''' ==
Središte Provincije nalazidanas se nalazi u [[Zagreb|Zagrebu]], a isusovci su također prisutni u [[Rijeka|Rijeci]], [[Opatija|Opatiji]], [[Osijek|Osijeku]], [[Split|Splitu]], [[Dubrovnik|Dubrovniku]], [[Beograd|Beogradu]], [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Kotor|Kotoru]] i Prizrenu[[Otok Gospe od Milosti|Otoku Gospe od Milosti]]. U suvremeno doba značajni su odgojni i znanstveni rad u kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu koji obuhvaća sljedeće ustanove: [[Fakultet filozofije i religijskih znanosti]], Filozofski-teološki institut, Znanstvenu knjižnicu „Juraj Habdelić”, časopis ''[[Obnovljeni život]]'' te više nizova izdanja iz teologije, filozofije, psihologije, povijesti i drugih područja. Kada je riječ o odgojnome području, treba istaknuti i [[Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku|Isusovačku klasičnu gimnaziju u Osijeku]]. Osim odgojnoga-znanstvenoga rada, važno mjesto zauzimaju: davanje duhovnih vježbi; Isusovačka služba za izbjeglice koja prati, služi i zagovara prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba; te rad s mladima.
 
{{GLAVNIRASPORED:Hrvatska pokrajina Družbe Isusove}}
[[Kategorija:Hrvatski isusovci]]
[[Kategorija:Isusovačko školstvo]]
311

uređivanja