bez sažetka
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Hrvatska pokrajina Družbe Isusove čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Opatija, Dubrovnik), Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Srbije (Beograd) te Crne Gore (Kaluđerovina, Otok Gospe od Milosti). U ovim zajednicama rade i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Infookvir sveučilište|ime=Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|izvorno_ime=Provincia Croatiae Societatis Iesu|logo=HPDI Logo.jpg|moto=Ad maiorem Dei gloriam|osnivač=[[Družba Isusova]]|Provincijal=o. Dalibor Renić, S.J.|lokacija=[[Zagreb]]<br>[[Split]]<br>[[Rijeka]]<br>[[Osijek]]<br>[[Dubrovnik]]<br>[[Opatija]]<br>[[Beograd]]<br>[[Kotor]]<br>[[Otok Gospe od Milosti]]|službena stranica=[https://www.isusovci.hr/ Hrvatska pokrajina Držbe Isusove]|slika=HPDI Logo.jpg|logo_size=280px}}
'''Hrvatska pokrajina Družbe Isusove''' čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Opatija, Dubrovnik), Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Srbije (Beograd) te Crne Gore (Kaluđerovina, Otok Gospe od Milosti). U ovim zajednicama rade i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog.▼
[[File:P.Renic.png|alt=|right|thumb|346x346px|R.P. Dalibor Renić, S.J., aktualni provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove od 31. lipnja, 2017.]]
▲'''Hrvatska pokrajina Družbe Isusove''' je administrativni teritorij [[Družba Isusova|Družbe Isusove]] čine Isusovačke zajednice i apostolska djela na području [[Hrvatska|Hrvatske]] ([[Zagreb]], [[Split]], [[Rijeka]], [[Osijek]], [[Opatija]], [[Dubrovnik]]), [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] ([[Sarajevo]]), [[Srbija|Srbije]] (Beograd) te [[Crna Gora|Crne Gore]] (
==
===
[[Dubrovačka Republika]] još je za vrijeme života
===
Isusovci su u drugoj polovici 16. stoljeća neuspješno nastojali osnovati zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] i [[Kotor|Kotoru]]. Tek početkom 17. stoljeća započinju osnivati trajnije zajednice na području današnje Hrvatske provincije Družbe Isusove. Otvaraju zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1604), [[Zagreb|Zagrebu]] (1606), [[Beograd|Beogradu]] (1613), [[Rijeka|Rijeci]] (1627), [[Varaždin|Varaždinu]] (1632), [[Osijek|Osijeku]] (1687), [Petrovaradin|Petrovaradinu]] (1693), [[Požega|Požegi]] (1698) i [[Split|Splitu]] (1722). Isusovci se ponajviše bave odgojem i školstvom, pa gotovo u svim mjestima osnivaju gimnazije sa šest razreda s latinskim nastavnim jezikom. U Zagrebu godine 1607. osnivaju gimnaziju, a u istom su gradu 1662. otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije, koja je 1669. poveljom [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda I.]] dobila sveučilišna prava i povlastice. I u drugim gradovima isusovci osnivaju gimnazije: u [[Rijeka|Rijeci]] (1627), [[Varaždin|Varaždinu]] (1636) i [[Požega|Požegi]] (1698) koje su vodili do 1773. godine kada je papa [[Klement XIV.]] ukinuo [[Družba Isusova|Družbu Isusovu]]. Također su vodili gimnazije u [[Beograd|Beogradu]] (1613-1622; 1724-1739), [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1619/20-1638) i [[Osijek|Osijeku]] (1727-1737; 1763-1773). Isusovci su zaslužni i za osnivanje prvih javnih pomorskih škola na Jadranu: Riječanin Franjo Ksaver Orlando u [[Trst|Trstu]] 1754. godine osnovao je prvu javnu nautičku školu na Jadranu.
===
Osim školske djelatnosti isusovci su u vrijeme prije ukinuća propovijedali, katehizirali, brinuli o bolesnicima i zatvorenicima u gradovima te su pastoralno djelovali među kršćanima pod Turcima u Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Redovito su održavali pučke misije iz hrvatskih kolegija i misijskih postaja na turskom području.
===
[[Družba Isusova]] ukinuta je 1773. godine, a ponovno je uspostavljena 1814. godine. No prošlo je gotovo četrdeset godine prije nego što su se isusovci vratili u Hrvatsku.
Najprije su u Dubrovnik 1843. godine došli talijanski isusovci koji su djelovali u župama u istočnoj Hercegovini, a godine 1852. započeli su pučke misije. Talijanski su isusovci vodili gimnazije i sjemeništa u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1854-1868) i u [[Zadar|Zadru]] (1865-1893), nekoliko župa ([[Stravča]], [[Opuzen]], [[Veli Lošinj]]), misijsku postaju u [[Split|Splitu]] (1879) i interni odgojni zavod u [[Kraljevica|Kraljevici]] (1884–1908).
Austrijski su isusovci, s druge strane, vodili sirotište u [[Požega|Požegi]] (1858-1871), a treba spomenuti kako su 1882. otvorili [[Katolički školski centar Petar Barbarić|gimnaziju]] u [[Travnik|Travniku]], dok su bogosloviju u [[Sarajev|Sarajevu]] uspostavili 1893. godine. U [[Zagreb|Zagrebu]] su pak osnovali rezidenciju 1902. godine.
==
Isusovci su tek u 20. stoljeću uspostavili samostalnu provinciju u Hrvata: najprije je 1909. godine uspostavljena ''Hrvatska misija'' ovisna o Austrougarskoj provinciji u [[Beč|Beču]]; deset godina kasnije – nakon raspada
==
=== Intelektualno djelovanje ===
Isusovci su svojim intelektualnim apostolatom zadužili hrvatsku kulturu i znanost. [[Bartol Kašić]] je 1604. godine napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika ''Temelji ilirskoga jezika'' u dvije knjige (''Institutionum linguae illyricae libri duo''), a u rukopisu je ostao njegov prijevod cijeloga Svetoga pisma jer je u [[Rim|Rimu]] bilo spriječeno njegovo tiskanje (rukopis je objavljen tek 1999). Valja spomenuti i [[Ardelio Della Bella|Ardelija Della Bellu]], talijanskoga isusovca, koji je napisao trojezični rječnik (''Dizionario italiano, latino, illirico'', 1728) i hrvatsku gramatiku na talijanskome jeziku; zatim [[Juraj Habdelić|Juraja Habdelića]] koji je 1670. napisao hrvatsko-latinski rječnik ''Dictionar ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene''; te [[Jakov Mikalja|Jakova Mikalju]] koji je 1651. godine sastavio hrvatsko-talijansko-latinski rječnik ''Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u komu izgovaraju se rječi slovinske latinski i dijački''. Od važnijih isusovačkih filozofa i znanstvenika treba spomenuti Franju Jambrehovića, [[Kazimir Bedeković Komorski|Kazimira Bedekovića]] te [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]], jednog od najvećih znanstvenika uopće.
=== Književno djelovanje ===
Isusovci su djelovali i kao pisci i pjesnici, a među poznatijima su [[Antun Kanižlić]], [[Rajmund Kunić]] i [[Bernard Džamanjić]], a iz novijega vremena poznat je pjesnik [[Milan Pavelić]]. Treba istaknuti i [[Petar Perica|Petra Pericu]], apostola mladeži i pobožnosti Srca Isusova, koji je spjevao poznate pjesme „Do nebesa” i „Zdravo Djevo”, a kojeg su na otoku [[Daksa|Daksi]], zajedno s najmanje 35 Dubrovčana, strijeljali partizani.
===
Hrvatski su se isusovci angažirali i u misijama: [[Ivan Ratkaj]] misionarski je djelovao u Meksiku, a [[Ferdinand Konšćak]] djelovao je u Donjoj Kaliforniji ([[Meksiko]]). Potonji je poznat po tome što je sredinom 18. stoljeća razriješio dilemu dugu više od dva stoljeća dokazavši da Donja Kalifornija nije otok već poluotok. Konačno, treba istaknuti primjer jednog od najpoznatijih hrvatskih misionara patra [[Ante Gabrić|Antu Gabrića]] koji je misijski djelovao u [[Indija|Indiji]], a za kojeg se vodi proces za proglašenje blaženim.
==
Središte Provincije
{{GLAVNIRASPORED:Hrvatska pokrajina Družbe Isusove}}
[[Kategorija:Hrvatski isusovci]]
[[Kategorija:Isusovačko školstvo]]
|