Gorjani: razlika između inačica

Poznato je da su mogućniji [[stalež]]i Slavonije bili željni znanosti, te su sinovi iz visokog plemstva (gospodar Mikanovaca) Pavle biskup zagrebački i Ivaniš Horvat ban (1348.) nosili nazive “magistri“ tj. strogo ispitani đaci sveučilišta, a to znači da su bili đaci sveučilišta u Bologni ili Padovi. Za njima sigurno nisu htjeli zaostati tadašnji dinaste Gorjanski koje su dali kraljevini tri palatina (Pavić: Biskupsko sjemenište u Ðakovu, Glasnik Biskupije đakovačke 1606.)

 

 

Od Hrvata koji su u početku postojanja bečkog sveučilišta polazili isti, sam po sebi vrlo je zanimljiv, ali on ima i osobitu kulturno-povijesnu važnost. To su ljudi (muževi) koji su po svom povratku iz Beča bili u našoj domovini posrednici zapadne kulture i izobraženosti. Statistički podaci iz toga doba pokazuju koji su od hrvatskih gradova bili u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] glavni zastupnici zapadne kulture. Između naših gradova Zagreb je poslao najviše daka (20). Neposredno iza njega dolazi [[Čazma]] sa 17, [[Koprivnica]] s 13, [[Gorjani]] i [[Požega]] po 9, [[Đakovo]] 8, [[Ivanić]] 6, [[Osijek]] 5, [[Varaždin]] i [[Virovitica]] po 4 itd.

Prema fr. Augustinu Pavlovicu, o.p. koji pri nabrajanju prvih magistara i doktora u našim krajevima u XV stoljecu spominje i Georgiusa de conventu Garensi ( Gorjani kod Ðakova ), 1490 godine, te Gregoriusa de Gara ( Gorjani kod Ðakova ) 1508. i Johannes de Gara ( Gorjani kod Ðakova ) 1546.

 

Na žalost, u ovako lijepim kulturnim prilikama zatekoše Turci ovu zemlju te je za puna dva stoljeca opustoše, unište osobito na kulturnom polju.

 

 

{{citat|Na vjekovitu uspomenu bilježi se, da je vodjenje ove spomenice započeto 1. srpnja 1883 kadno bijaše hrvatskim kraljem Njegovo c.kr. Apoštolsko Velicanstvo [[Franjo Josip I.]], Hrvatskim banom Preuzvišeni gospodin Ladislav grof Pejačević, Predsstojnik bogoštovno nastavnog odiela visoke kr. Zemaljske vlade Priesvietli gospodin Ivan Vončina, Kr. podžupan ove podžupanije Velemožni gospodin Martin Šestak, Kr. Županijski nadzornik puckih škola Poglaviti gospodin Stjepan Grotic te ucitelj ove ucione gospodin Krešimir Rupcic.}}

 

{{citat|Kada je školska obuka u gorjanskoj školi zapocela, to se ne zna, niti neima zato sigurnih podataka, nu misli se i pripovieda, da su prvašnja vremena djeca pohadjala župni stan, gdje su ih doticni župnici i duhovni pomocnici poducavali u citanju i pisanju al ponajviše u kršcanskom nauku i crkvenom pjevanju. Koncem 17. stoljeca sagradiše domaci seljani posebnu zgradu u kojoj su se djeca posebno poducavala. Ovu ucionu pohadjala su i djeca iz župskih filijala Tomašanaca i Ivanovaca sve do godine 1854., koju godinu sagradiše si oni posebnu školu. Uciona u Gorjanih sagradjena je pomocju vlastelinstva djakovackog, koje je poklonilo gradju seljanom. Pocetkom 19. stoljeca namješteni su u toj ucioni za ucitelje svjetovnjaci.

Prvi svjetovni ucitelj na toj ucioni bio je Josip Pitzek rodom iz Osijeka. On službovaše od pocetka 19. stoljeca do 1. studena 1820 koje godine i dana umre u 44 godini života svoga, a njega nasliedi Vjenceslav Byff rodom iz Kutjeva, koji službovaše do godine 1853 koje godine umre 28. siecnja u 53 godini. Njega nasliedi 1. listopada t.g. Mijat Šunk rodom u Ugarskoj u mjestu Lovasheteny dne 12. studena 1811. On službovaše od godine 1834 i to ponajprije u Sriemu u Novaku i zatim u Almašu odakle dodje i nastupi mjesto ucitelja u Gorjanih dne 1. listopada 1853 te službovaše sve do 30. siecnja 1879 kojeg dana umro u 67 godini. Njega nasliedi Bartol Ergotic ovdašnji duhovni pomocnik, koji bi postavljen namjestnim uciteljem do konca mjeseca rujna 1879. Njega nasliedi Ivan Stojakovic rodjen 2. siecnja 1852 u Sibinju. On bi osposobljen za ucitelja obcih puckih škola na ucilištu u Petrinji dne 27. listopada 1870. Službovaše pako ponajprije u Odvorcih zatim u Sriemu u Sotinu odakle bude naimenovan dekretom od 29. rujna 1879 br. 950 za ucitelja u Gorjanih, gdje zapoce službovati 1. listopada 1879 te službovaše sve do 12. ožujka 1882 kojeg dana bude riešen daljnjega službovanja u Gorjanih radi „ostentativnog izticanja i javnog agitiranja proti namjeram vladinim“. Nasliedi ga pako izpitani ucitelj u Zagrebu Krešimir Rupcic rodjen dne 5. prosinca 1861 u Osieku od majke Josipe i otca Jakova gradskog satnika. Pošto je isti absolvirao daljnju gimnaziju u Senju, stupi godine 1878 na zagrebacko ucilište gdje stece 1. listopada 1881 osposobljenje za ucitelja obcih puckih škola. Dekretom od 6. ožujka 1882 br. 357 bude nemješten od kr. Žup. Škol. nadzornictva za namjestnoga ucitelja na obcoj puckoj školi u Gorjanih. Dne 6. svibnja 1882 br. 4283 bude naimenovan od visoke kr. Zem. Vlade odjela za bogoštovlje i nastavu pravim uciteljem u istom mjestu.}}

 

{{citat|Vriedno je spomenuti u spomenici škole Vilhelminu kcer Mijata Šunka , koja je zapocela prva godine 1854 godine djecu gorjansku poducavati u kackanju i od te godine radi se neprestano, što je našim seljakinjom vrlo dobro u prilog došlo, jer si ne moraju više kupovati kackani ures na rukavih svojih košulja vec si ga sami praGrafika Džanko (Balada o Nikoli Gorjanskom)ve.<br>

Znamenitom ce ostati za poviest svih puckih škola godina 1874 ., te je naime godine Njegova preuzvišenost Ivan Mažuranic ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije predao visokom saboru 14 kolovoza osnovu novoga školskog zakona, koji ga uze u pretres dne 23-26 istog mjeseca a 14. listopada bijaše isti po Njegovom apoštolskom Velicanstvu caru i kralju Franji Josipu I potvrdjen, te je uslijed &194 koji glasi: Ovaj zakon stupa u kriepost pocetkom školske godine, koja usliedi za proglašenja njegova i od toga vremena gube kriepost svi dosadanji njemu protivni zakoni i naredbe .“ Isti zakon stupio je u život 1. listopada 1875 od koje godine i ljetopis ove škole pocima…}}