Roman IV. Diogen: razlika između inačica

'''Roman IV. Diogen''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Ρωμανός Δ΄ Διογένης'') bio je [[Bizant|bizantski]] [[car]] ([[1068.]] - [[1071.]]), vojskovođa i drugi muž carice Eudokije, udovice cara [[Konstantin X. Duka|Konstantina X.]] ([[1059.]] - [[1067.]]). Tijekom svoje kratkotrajne vladavine pokušao je zaustaviti prodor [[Seldžuci|Seldžuka]] u [[Mala Azija|Malu Aziju]], ali je doživio težak poraz u [[Bitka kod ManzikertaMalazgirta|bitciBitci kod Manzikerta]] [[1071.]] godine. Nakon toga svrgnut je s prijestolja u dvorskom udaru i oslijepljen [[1072.]] te poslan u [[manastir]], gdje je ubrzo umro od zadobivenih rana.

U proljeće [[1071.]] Roman je poveo veliku bizantsku vojsku na Mancikert koji se nalazio u rukama Seldžuka i zauzeo grad [[23. kolovoza]] 1071. g. Seldžučki zapovjednik Alp Arslan ponudio je Romanu primirje pod vrlo povoljnim uvjetima, no Roman je to odbio. Međutim nekoliko dana kasnije [[26. kolovoza]] 1071. g. između Mancikerta i [[Van (jezero)|jezera Van]] došlo je do velike odlučne [[Bitka kod ManzikertaMalazgirta|bitke kod Manzikerta]] u kojoj je Roman poražen, zahvaljujući izdaji generala Andronika Duke, sina Ivana Duke. On je zapovijedao vojskom od 30 000 ljudi, te se u odlučnom trenutku bitke povukao, umjesto da bude na desnom krilu, usput je raširio glasine da je Roman Diogen poginuo<ref>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', sv. 2, William Blackwood & Sons, 1854., str. 41.</ref>. Nakon te izdaje Seldžuci su nadvladali, te je i sam car ranjen i zarobljen. No on je ovaj put zaključio mir sa Alp Arslanom (1063.–1072.), nakog natezanja oko visine otkupnine za njega, koja je isprva bila 10.000.000 nomizmi, na kraju se došlo do sume od 360.000 nomizmi godišnje, nakon tog je oslobođen.