Hrvatsko domobranstvo (NDH): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika Naraga55 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Domjanovic Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 66:
[[Datoteka:Slavko Kvaternik (2).JPG|mini|desno|200px|[[Slavko Kvaternik]], prvi zapovjednik domobranstva]]
[[Datoteka:Stancer.jpg|mini|desno|200px|[[Slavko Štancer]], prvi zapovjednik Kopnene vojske domobranstva]]
Odmah nakon što je proglasio osnivanje [[NDH]], [[10. travnja]] [[1941.]], bivši [[pukovnik]] [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] (te, od 1918. do 1921. god., vojske [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]]) [[Slavko Kvaternik]] je kao zamjenik [[Poglavnik]]a potpisao ''Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske'', koji je dva dana kasnije objavljen u [[Narodne novine|Narodnim novinama]]. Zajedno s pješačkim pukovnikom [[Slavko Štancer|Slavkom Štancerom]], ratnim vojnim invalidom bez desne ruke, započeo je formalno ustrojavanje oružanih snaga NDH
[[Fašistička Italija|Talijani]] su, unatoč drugačijim [[Rimski ugovori (1941.)|obvezama preuzetima u Rimu]], sputavali postrojavanje i naoružavanje oružanih snaga NDH.<ref>Nada Kisić-Kolanović, Vojskovođa i politika. Sjećanja Slavka Kvaternika, 317.</ref> I [[Treći Reich|Nijemci]] su u prvi mah mislili kako će NDH ustrojiti tek manje snage, skoro isključivo redarstvenog tipa, pa se od toga odustalo tek kasnije, uslijed rasplamsavanja ustanka u zemlji. Sâm je [[Hitler]] [[6. lipnja]] predložio [[NDH|Paveliću]] da NDH ne razvija veće oružane snage.<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/hrv_vanj_pol_IV.pdf Jonjić], 2000., str. 7.</ref> Jedan od ključnih poticaja za ozbiljnije ustrojavanje vojske bila je inicijativa vodstva NDH da pošalje i opremi dragovoljce na [[Istočno bojište (Drugi svjetski rat)|Istočno bojište]], što je za pravi motiv imalo ubrzavanje izgradnje vojnih postrojba NDH. Prema generalu [[Fedor Dragojlov|Dragojlovu]], plan za izgradnju djelatne vojske NDH izrađen je u ljeto 1941. u suradnji s njemačkim generalom u [[Zagreb]]u, a u najvećoj je mjeri ovisio o oružju i materijalu koje se moglo dobiti samo iz Italije, odnosno Njemačke.<ref>Fedor Dragojlov, Der Krieg 1941 - 1945 aus dem Gebiet des unabhängingen Staates Kroatien; "Allgemeine Schweizerische Militärzeitschrift", Huber & Co., Frauenfeld, Hefte 5, 6, 7 von Mai - Juli 1956., 357-360</ref> Kasnije su Nijemci isporuke oružja i tehnike - koje Nijemci nisu darivali, nego skupo prodavali<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.htm "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945; okupacija i kolaboracija"] (prijevod s izvornika na engleskom), Jozo Tomasevich, Zagreb, EPH-Liber 2010., str. 745 - 761</ref> - uvjetovali obukom vojnika u Njemačkoj. Nakon [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]] i talijanske okupacije druge i treće zone, Talijani su u tim područjima sebi potčinili sve domobranske postrojbe. U njemačkoj pak okupacijskoj zoni, od samog početka sve više je rastao utjecaj [[Wehrmacht|njemačke vojske]] i njemačkih zapovjednika, pogotovo zbog slabe borbene učinkovitosti Domobransva. Tako krajem [[1942.]] Nijemci moraju odobriti sve akcije postrojbi većih od [[Bojna|bojne]] (1.000 vojnika).<ref name="uspon">{{Citiranje časopisa |url=http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10921 |accessdate=12. siječnja 2013. |title=Ivo Goldstein, Uspon i pad NDH, izlaganje |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110717114852/http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10921 |archivedate=17. srpnja 2011. }}</ref>
|