Hrvatsko domobranstvo (NDH): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m uklonjena promjena suradnika Naraga55 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Domjanovic
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 66:
[[Datoteka:Slavko Kvaternik (2).JPG|mini|desno|200px|[[Slavko Kvaternik]], prvi zapovjednik domobranstva]]
[[Datoteka:Stancer.jpg|mini|desno|200px|[[Slavko Štancer]], prvi zapovjednik Kopnene vojske domobranstva]]
Odmah nakon što je proglasio osnivanje [[NDH]], [[10. travnja]] [[1941.]], bivši [[pukovnik]] [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] (te, od 1918. do 1921. god., vojske [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]]) [[Slavko Kvaternik]] je kao zamjenik [[Poglavnik]]a potpisao ''Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske'', koji je dva dana kasnije objavljen u [[Narodne novine|Narodnim novinama]]. Zajedno s pješačkim pukovnikom [[Slavko Štancer|Slavkom Štancerom]], ratnim vojnim invalidom bez desne ruke, započeo je formalno ustrojavanje oružanih snaga NDH odnosno domobrana. Prvi službeni naziv vojske bio je Vojska Države Hrvatske, no na prvoj sjednici Vlade nakon dolaska [[Ante Pavelić]]a u [[Zagreb]], održanoj [[16. travnja]], naziv je promijenjen u Hrvatsko domobranstvo. Regularna vojska nove države trebala je i imenom odražavati nastavak vojne tradicije [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|Kraljevskog hrvatskog domobranstva]], prve moderne nacionalne oružane sile. Poslove oko ustrojstva nove vojske obavljalo je privremeno predsjedništvo čiji su članovi bili [[general]] [[Slavko Štancer]] (kopnene snage), [[admiral]] [[Đuro Jakčin]] ([[Ratna mornarica NDH|ratna mornarica]]), [[pukovnik]] [[Vladimir Kren]] ([[Zrakoplovstvo NDH|zrakoplovstvo]]), [[Josip Marković (arhitekt)|Josip Marković]] (željeznice i promet), [[Zvonimir Pavešić]] (cestovni promet), [[Hinko Krenčić]] (pošta) i [[Petar Petković]] (javni red i sigurnost). Na sjednici Privremenog predsjedništva hrvatskog domobranstva, održanoj [[17. travnja]] [[1941.]], odlučeno je da se nova vojska ustroji i vodi po uzorima i načelima koji su vrijedili za [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo|hrvatsko domobranstvo do 1918. godine]]. Na taj će se način, kako je rečeno, produžiti tradicija hrvatske vojske i njezine slavne [[42. domobranska pješačka divizija|42. "Vražje" divizije]]. "Obnova domobranstva" išla je do te mjere da su postrojbama nakratko vraćena imena koja su imala do 1918.<ref>Košutić, 105. str.</ref> U [[Narodne novine|Narodnim novinama]] [[18. travnja]] [[1941.]] godine objavljeno je rješenje o ustrojstvu vojske i mornarice Hrvatskog domobranstva. Uspostavljanjem popunidbenih zapovjedništava, domobranstvo je dobilo početnih oko 45.000 pripadnika. Od tog broja [[Zrakoplovstvo NDH|zračne snage]] su imale oko 5.000 pripadnika, [[Ratna mornarica NDH|mornarica]] 2.000, [[oružništvo]] oko 7.500, dok su ostatak činile kopnene jedinice. U novinama su objavljivani pozivi časnicima i dočasnicima bivše [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske]] te [[Kraljevska jugoslavenska vojska|jugoslavenske vojske]] rođenima na teritoriju [[NDH]] da se prijave najbližoj vojnoj posadi. Tako je već poslije prva tri mjeseca postojanja NDH imala oko 3.500 [[časnik]]a, od čega 40 [[general]]a i 950 viših časnika. Budući da je velika većina nekadašnjih časnika [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] bila poodmakle dobi, narod ih je podrugljivo zvao ''naftalincima''.<ref>[[Bratoljub Klaić|Klaić, Bratoljub]]; Rječnik stranih riječi, 1988., 862. str., naftalinijada</ref>
 
[[Fašistička Italija|Talijani]] su, unatoč drugačijim [[Rimski ugovori (1941.)|obvezama preuzetima u Rimu]], sputavali postrojavanje i naoružavanje oružanih snaga NDH.<ref>Nada Kisić-Kolanović, Vojskovođa i politika. Sjećanja Slavka Kvaternika, 317.</ref> I [[Treći Reich|Nijemci]] su u prvi mah mislili kako će NDH ustrojiti tek manje snage, skoro isključivo redarstvenog tipa, pa se od toga odustalo tek kasnije, uslijed rasplamsavanja ustanka u zemlji. Sâm je [[Hitler]] [[6. lipnja]] predložio [[NDH|Paveliću]] da NDH ne razvija veće oružane snage.<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/hrv_vanj_pol_IV.pdf Jonjić], 2000., str. 7.</ref> Jedan od ključnih poticaja za ozbiljnije ustrojavanje vojske bila je inicijativa vodstva NDH da pošalje i opremi dragovoljce na [[Istočno bojište (Drugi svjetski rat)|Istočno bojište]], što je za pravi motiv imalo ubrzavanje izgradnje vojnih postrojba NDH. Prema generalu [[Fedor Dragojlov|Dragojlovu]], plan za izgradnju djelatne vojske NDH izrađen je u ljeto 1941. u suradnji s njemačkim generalom u [[Zagreb]]u, a u najvećoj je mjeri ovisio o oružju i materijalu koje se moglo dobiti samo iz Italije, odnosno Njemačke.<ref>Fedor Dragojlov, Der Krieg 1941 - 1945 aus dem Gebiet des unabhängingen Staates Kroatien; "Allgemeine Schweizerische Militärzeitschrift", Huber & Co., Frauenfeld, Hefte 5, 6, 7 von Mai - Juli 1956., 357-360</ref> Kasnije su Nijemci isporuke oružja i tehnike - koje Nijemci nisu darivali, nego skupo prodavali<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.htm "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945; okupacija i kolaboracija"] (prijevod s izvornika na engleskom), Jozo Tomasevich, Zagreb, EPH-Liber 2010., str. 745 - 761</ref> - uvjetovali obukom vojnika u Njemačkoj. Nakon [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]] i talijanske okupacije druge i treće zone, Talijani su u tim područjima sebi potčinili sve domobranske postrojbe. U njemačkoj pak okupacijskoj zoni, od samog početka sve više je rastao utjecaj [[Wehrmacht|njemačke vojske]] i njemačkih zapovjednika, pogotovo zbog slabe borbene učinkovitosti Domobransva. Tako krajem [[1942.]] Nijemci moraju odobriti sve akcije postrojbi većih od [[Bojna|bojne]] (1.000 vojnika).<ref name="uspon">{{Citiranje časopisa |url=http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10921 |accessdate=12. siječnja 2013. |title=Ivo Goldstein, Uspon i pad NDH, izlaganje |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110717114852/http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10921 |archivedate=17. srpnja 2011. }}</ref>