Valentin Petrovič Gluško: razlika između inačica

'''Valentin Petrovič Gluško''' (ukr. '''Валентин Петрович Глушко''', rus. '''Валентин Петрович Глушко'''); ([[Ukrajina]], [[Odesa]], 2. rujan 1908. - [[Rusija]], [[Moskva]], 10. siječanj 1989.); je [[Ukrajinci|ukrajinski]] inžinjerinženjer, i jedan od tri ključna [[SSSR|sovjetska]] inžinjerainženjera raketne i druge svemirske opreme, uz [[Volodimir Mikolajovič Čelomej|Volodimira Čolomeja]] i [[Sergej Koroljov|Sergeja Pavloviča Koroljova]], tijekom takozvane [[Svemirska utrka|svemirske utrke]] 20. stoljeća koja se odvijala između [[SSSR]]-a i [[SAD]]-a. Prve značajne znanstvene članke napisao je u [[Odesa|Odesi]] 1924. i 1925. godine u kojima izlaže način proučavanja [[Mjesec|mjesečeve]] površine. Tijekom svog života Gluško je iz političkih razloga često radio u sjeni kolege [[Sergej Koroljov|Koroljova]] i nikada nije stekao još prestižnije priznanje koje mu je neupitno trebalo pripasti.

Valentin Gluško je završio [[Fizika|fizičke]] i [[Matematika|matematičke]] znanosti na ruskom Lenjingradkom sveučilištu, ali je njegov veliki interes bila [[svemirska tehonologija]] te se postepeno uključuje u sve sfere društva i organizacije koje su se bavile tim izučavanjima. Godine 1938., zajedno sa svojim mnogim kolegama [[znanstvenici]]ma, postaje žrtva [[Staljin]]ovih čistki i biva osuđen na 8 godina pritvora u [[Gulag]]u. Godine 1941. radi primjerenog vladanja i visokog obrazovanja biva vraćen u znanstvenu službu, a 1944. zajedno sa [[Sergej Koroljov|Sergejom Koroljovom]] konstruirao je vrlo značajan raketni motor «RD-1KhZ». Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] poslan je u istočnu [[Njemačka|Njemačku]] gdje je proučavao njemački raketni program i ondje je 1946. postao glavni inžinjerinženjer svog odjela sve do 1974. godine.