Đuro V., kralj Ujedinjenog Kraljevstva: razlika između inačica

| ime = ĐuroGeroge V.

| djeca = [[Edvard VIII.]]<br>[[ĐuroGeroge VI.]]<br>Marija od Harewooda<br>Henrik, vojvoda od Gloucestera<br>George, vojvoda od Kenta<br>princ John

'''ĐuroGeroge V.''', punim imenom '''George Frederick Ernest Albert''' ([[London]], [[3. lipnja]] [[1865.]] - [[Sandringham]], [[Norfolk]], [[20. siječnja]] [[1936.]]), kralj [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i britanskih prekomorskih dominiona od [[1910.]] godine, te car Indije od [[1911.]] godine do svoje smrti.

Budući da je njegov otac imao starijeg sina, kraljevića Alberta Viktora, nije se očekivalo da će ĐuroGeroge ikada postati kralj. Kako je ĐuroGeroge bio samo petnaest mjeseci mlađi od Alberta Viktora, odlučeno je da će biti obrazovani zajedno. Ni Albert Viktor ni ĐuroGeroge se nisu posebno intelektualno isticali, pa su poslani na obuku u britanskoj mornarici. Braća su u mornarici služila tri godine i za to vrijeme proputovali cijelo [[Britansko Carstvo]], te Virginiju, [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], [[Mediteran]] i [[Japan]]. Po povratku u London braća su razdvojena kada je stariji upisan na koledž, a mlađi ostao u mornarici.

ĐuroGeroge se tijekom svoje karijere u mornarici zaljubio u Marie, kćer svoga strica. Đurina baka, otac i stric su odobravali njihov [[brak]], ali njihove majke nisu. ĐuroGeroge ju je zaprosio, ali ona je odbila, a kasnije je brakom postala kraljica Rumunjske.

Godine [[1891.]] Đurin stariji brat je bio zaručen s kraljevnom Mary. Međutim, Albert Viktor je umro od upale pluća samo šest [[mjesec (period)|mjeseci]] poslije, prepuštajući mlađem bratu Đuri svoje mjesto u nasljednom nizu. ĐuroGeroge se tada morao odreći svoje karijere u mornarici, jer se sada od njega očekivalo da preuzme ulogu u politici. Kraljica Viktorija je i dalje favorizirala kraljevnu Mary kao snahu, te je uspjela aranžirati brak sa bratom Maryinog umrlog zaručnika. Vjenčanje je održano [[6. srpnja]] [[1893.]] godine. Vojvoda i vojvotkinja od Yorka su zatim dobili vlastitu rezidenciju u Londonu i tu živjeli kao obitelj iz srednje klase, te dobili pet sinova i jednu kćer.

Dana [[22. siječnja]] [[1901.]] godine umrla je Đurina baka Viktorija i njegov otac je preuzeo krunu kao [[Edvard VII.]] Dana 9. studenog 1901. godine, kao očekivani nasljednik suverena, ĐuroGeroge je dobio titulu kraljevića od Walesa. Njegov otac, [[kralj]], smatrao je da ĐuroGeroge treba biti bolje pripremljen za svoju buduću ulogu monarha. Za razliku od samog Edvarda VII., kojeg je njegova majka Viktorija isključila iz svih državnih afera, ĐuroGeroge je od oca dobio pristup svim državnim dokumentima.

Đurin otac, kralj Edvard VII., umro je [[6. svibnja]] [[1910.]] i ĐuroGeroge je automatski preuzeo krunu kao ĐuroGeroge V. On i njegova supruga okrunjeni su u Westminsterskoj opatiji [[22. lipnja]] [[1911.]] godine. Nešto kasnije iste godine kralj i kraljica su otputovali u Indiju, gdje su ih 12. prosinca indijski državnici i prinčevi priznali za cara i caricu Indije.

Godine [[1914.]] izbio je [[Prvi svjetski rat]] i Britanija je ubrzo zaratila s Njemačkom, čiji je car, Wilhelm II., bio prvi rođak kralja Đura V. Čak je i kraljeva supruga, kraljica Marija, imala [[Nijemci|njemačke]] krvi s očeve strane. ĐuroGeroge je, kao i njegov otac, pripadao njemačkoj dinastiji, jer je njegov djed pripadao toj dinastiji. Pored toga, mnogi kraljevi rođaci nosili su njemačke plemićke titule, što je narodu utjerivalo nepovjerenje prema kraljevskoj obitelji. Kralj je, stoga, dana [[17. srpnja]] [[1917.]] godine sazvao parlament i promijenio ime svoje dinastije u Windsor. Sve njemačke titule koje su on i njegova obitelj nosili kao potomci kraljevića Alberta ĐuroGeroge V. je ukinuo, a svim potomcima kraljice Viktorije koji nisu bili kraljevskog roda prezime je promijenio u Windsor. Kako je Ujedinjeno Kraljevstvo tada imalo previše kraljevića, zahvaljujući pravilu kojim se ta titula dodjeljivala svim potomcima suverena u muškoj liniji i suprugama kraljevića, ĐuroGeroge je iskoristio ovu priliku da ograniči prinčevske titule samo na suverenovu djecu i djecu suverenovih sinova.

Kada je u [[Rusija|Rusiji]] nasilno zbačen Đurin prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II., ĐuroGeroge je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj obitelji. S ovom kraljevom odlukom nisu se slagali [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijer]] i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno s Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. Đurin plan o spašavanju rođaka nije nikada obavljen, te su car, carica, četiri njihove kćeri i sin strijeljanji. Nešto kasnije iste godine, Đurina tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.

Đurin odnos s najstarijim sinom, Edvardom, kraljevićem od Walesa, uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. ĐuroGeroge je kritizirao Edvardovu nevoljkost da se oženi i osnuje obitelj, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom s [[Wallis Warfield]], Amerikankom koja se tijekom veze s Edvardom razvela po drugi put. ĐuroGeroge je iskreno vjerovao da Edvard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljevne "Lilibet".

* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=16951 ĐuroGeroge V. - Hrvatska enciklopedija]

* [https://proleksis.lzmk.hr/19039/ ĐuroGeroge V. - Proleksis enciklopedija]

* [https://www.britannica.com/biography/George-V-king-of-United-Kingdom ĐuroGeroge V., kralj Ujedinjenog Kraljevstva - Britannica Online] {{eng oznaka}}