Cirena: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m suvišni tagovi
Redak 9:
|država = {{ZD+X/L|LIB}}
<br>
<center>{{Lokacijska karta|Libija|width=200|float=center
|caption=|mark=Maailmanperintökohde 772b tunnusosa.svg|marksize=10
|label=Cirena|position=right
|lat_deg=32|lat_min=49|lat_sec=|lat_dir=N
|lon_deg=21|lon_min=51|lon_sec=|lon_dir=E
}}<small>Lokacija Cirene u Libiji</small></center>
}}
 
Redak 20:
 
Upisana je 1982. godine [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] kao najstariji od pet starogrčkih gradova u ovom području, a koji je bio zatrpan potresom više od 1500 godina. Cirena je upisana i na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] zbog [[Rat u Libiji 2014.|Libijskog građanskog rata]], prisutstva naoružanih skupina, već načinjene i mogućih budućih oštećenja lokaliteta<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/news/1523/ |title=Libya’s five World Heritage sites put on List of World Heritage in Dange |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=26. kolovoza 2016.}}</ref>
[[Datoteka:Cyrene Plan 1860.jpg|mini|lijevo|<center>Karta Arheološkog nalazišta Cirene iz 1860. god.]]
 
==Povijest==
Redak 28:
Cirena je ipak u 4. stoljeću pr. Kr. postala dio [[Ptolemejevići|Ptolomejskog egipatskog kraljevstva]], a kasnije [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. U Cireni je rođen [[Eratosten]] i veliki broj filozofa od kojih su najpoznatiji [[Kalimah]], [[Karnead]], [[Aristip]], [[Theodor]] i [[Arete]]. Glavna sirovina koju je Cirena izvozila bila je danas izumrla biljka ''Silphium'' koja se koristila kao začin, ali i u medicini. Bila je toliko važna za gospodarstvo grada da je bila i na cirenskom novcu.
Stanovništvo Cirene se u vrijeme rimskog vladara Sule (85. pr. Kr.) dijelilo na četiri klase: građani, seljaci, stranci i [[Židovi]]. To znamo po tome što je Sula bio primoran poslati svog generala Lukula da obustavi pobunu Židova. God. 74. pr. Kr. Cirena je postala rimskom provincijom, a Židovi koji su imali jednaka prava počeli su predstavljati opasnost po autohtone Grke. Kulturni sukobi su erumpirali pobunom cirenskih Židova 117. godine, za vladavine [[Trajan]]a. Pobunu je ugušio Marcije Turbon, ali tek nakon što je ubijeno oko 200,000 cirenskih [[Grci|Grka]] i [[Rimljani|Rimljana]]<ref>[[Dion Kasije Kokejan]], ''Rimska povijest'' 68.32</ref>.
[[Datoteka:CireneSantuarioApollo02.jpg|mini|<center>Kompleks Apolonovog svetišta]][[Datoteka:Coin cyrenaica.jpg|mini|<center>Cirenski novac iz oko 322.-13. pr. Kr.]]
Cirena se spominje i u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]], prvi put kad [[Šimun Cirenac]] pomaže Isusu nositi križ ([[Evanđelje po Marku]], 15:21), te u [[Djela apostolska|Djelima Apostolskim]] (6:9, 11:20, 13:1).
Cirenska luka ''Appolonia (Marsa Susa)'', iako nikada važna i velika poput onih u [[Kartaga|Kartagi]] i [[Aleksandrija|Aleksandriji]], imala je veliku važnost sve do potresa 365. godine. Cirena se nikada nije oporavila od ove depopulacije. Episkop Sinesije Cirenski je opisao grad u sljedećem stoljeću kao ruševinu u kojoj prespavaju nomadi.