Aleksije I. Komnen: razlika između inačica

[[1082]]. [[Robert GviskardGuiscard]] je s jakom flotom izvršio invaziju na Carstvo. Za mjesto svog pohoda odabrao je grad [[Drač]] u današnjoj Albaniji jer je odatle vodila stara rimska cesta ''[[Via Egnatia]]'' preko Soluna za Carigrad. Aleksiju je bilo važno zadržati nadzor nad Balkanom jer je s izgubljenom jezgrom u Maloj Aziji imao još samo Balkanski poluotok. Da bi to ostvario morao je odžati nadzor nad dvije prometnice - Vojna cesta koja je iz Carigrada preko Serdike (Sofije) vodila do Beograda i do Dunava koji je od davnina bio granica Carstva, i već spomenutoj Via Egnatii. Isto je znao i Robert pa je upravo Drač izabrao za mjesto početka invazije.

Kada je Robert napao grad njegovu mornaricu uništila je udružena bizantsko-mletačka mornarica. No uspio je većinu vojske iskrcati na kopno. Kako se grad nije predavao Robert se našao u škripcu. Nije mogao napusiti Carstvo jer ga je na moru čekala neprijateljska mornarica, a približavao mu se i sam Aleksije. Na glas da mu se Aleksije približava, Robert je poduzeo očajničke mjere. Zapalio je most koji je preko jedne močvare vodio prema [[Drač]]u (u kojem je bizantska posada očekivala ishod bitke) i krenuo u susret caru. Tim činom onemogućio si je odstupnicu i motivirao vojsku za borbu. O samom tijeku bitke znamo iz "[[Aleksijada|Aleksijade]]" koju je pisala careva kćer [[Ana Komnen]]. Prvi su napali Normani koje je s lakoćom odbila Varjaška garda i kada se bitka činila izgubljena za Normane dogodilo se nešto nepredviđeno. [[Varjaška garda]], inače disciplinirana careva garda, odlučila je napasti neprijatelja u povlačenju te je time razbila vojnu formaciju careve vojske. U svom napredovanju previše se razvukla te su je Normani dio po dio okruživali i uništavali. Preostali pripadnici Vareške garde su se u rasulu povukli u jednu crkvu i zabarikadirali. Normani su je jednostavno zapalili te tako uništili najelitniji dio Aleksijeve vojske koja je držala centar. Kroz rupu u centru Normani su jurišali konjicom te su slomili oba krila careve vojske. Sam Aleksije je prema "Aleksijadi" Ane Komnene, "Božjom providnošću" izbjegao smrt te se spasio bijegom. Gotovo cijela carska vojska bila je uništena. Aleksije je sada morao pribjeći najekstremnijim mjerama kako bi spasio Carstvo - pribjegao je konfiskaciji crkvenih dobara kako bi podigao novu vojsku, ali istovremeno je tim novcem nastavio prokušanu politiku bizantskih careva - potplatio je Robertove vazale u južnoj Italiji koji su podigli pobunu. Zbog toga se GviskardGuiscard vratio u Italiju ali je ostavio svog nećaka Boemonda da nastavi pohod protiv Aleksija. Aleksije je još dva puta bio poražen od Normana dok ih naposlijetku, 1083. nije natjerao na povlačenje iz Carstva. Time je Carstvo bilo spašeno a Normanska invazija suzbijena.