Odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 30:
[[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu]], [[Vijeće Europe]] i nekoliko zapadnih prijestolnica su od siječnja 2001. godine entitete gurkali u pravcu razmatranja i utvrđivanja ustavnih promjena neophodnih za provedbu odluke Suda. Ovaj proces uključivao je formiranje multietničkih ''ustavnih komisija'' pri entitetskim zakonodavnim tijelima, rad političkih stranaka na izradi njihovih vlastitih prijedloga, konzultacije sa međunarodnim ustavnim ekspertima, period u kome se vodila javna debata, međustranačke pregovore, te, na kraju, mjesec dana intenzivnog pregovaranja u Uredu Visokog predstavnika (OHR).<ref name="ICG"/>
 
Stranke su 27. ožujka 2002. godine u [[sarajevo|Sarajevu]] postigle politički dogovor, usuglasivši se oko paketa pravila i principa koje treba ugraditi u ustavne amandmane u oba entiteta. Visoki predstavnik, veleposlanik [[SAD|Sjedinjenih Država]] i španjolski ambasador (predstavnik Predsjedništva EU), koji su nadgledali maratonske sesije pogađanja, pohvalili su stranke zbog toga sto su imale hrabrosti da pristanu na kompromise, te se zavjetovali da će se pobrinuti da [[Sarajevski sporazum (2000.)o ustavnim promjenama|Sarajevski sporazum]] bude vjerno pretočen u provodljive amandmane. Iako taj sporazum nije predstavljao najbolje moguće tumačenje odluke Ustavnog suda, niti kompletan katalog svih potrebnih amandmana, njime je ponuđen prihvatljiv okvir zasnovan na [[kompromis]]u.<ref name="ICG"/>
 
== Posljedice ==