Ubrzo nakon atentata na kralja Aleksandra, sve su domobransko-ustaške organizacije u Europi zabranjene, a sve publikacije prestaju izlaziti. Središta domobransko-ustaške aktivnosti poslije listopada 1934. nalaze se u domovini, [[Argentina|Argentini]] i [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Sveučilišna mladež u domovini postaje središte domovinske aktivnosti. [[Demonstracija|Demonstracije]], [[Eksplozija|eksplozije]], izdavanje letaka i povremenih novina glavne su djelatnosti domovinskog sektora. [[Almanah]] hrvatskih sveučilištaraca ([[1938]]) najbolje pokazuje politički stav te hrvatske mladeži. U Italiji su ustaše od [[jesen]]i 1934. zatočeni u logoru na [[LipariLiparski otoci|Liparima]]ma, a od ožujka [[1937]]. kada je potpisan ugovor o prijateljstvu između Italije i Jugoslavije, raspršeni po južnoj Italiji, Liparima i [[Sardinija|Sardiniji]]. Posljedica talijansko-jugoslavenskog prijateljstva bila je da su ustaše u Italiji, osim Pavelića, došle pod kontrolu jugoslavenskog redarstva. U takvoj situaciji oko polovica ustaša vraća se u domovinu od jeseni 1937. do kraja 1938. Među povratnicima je i [[Mile Budak]]. [[Milan Stojadinović]], predsjednik jugoslavenske vlade, mislio je time uništiti, ili barem onemogućiti ustaški pokret, ali to je zapravo bio početak značajne domovinske aktivnosti, jer su se gotovo svi povratnici uključili u domovinsku organizaciju. U [[Veljača|veljači]] [[1939]]. počinje izlaziti tjednik [[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]] s glavnim urednikom Milom Budakom i političkim urednikom [[Ivan Oršanić|Ivanom Oršanićem]], koji je postao okosnica ustaške domovinske organizacije. Gotovo u svakom kotaru postojao je ustaški povjerenik, koji u slučaju prevrata treba preuzeti vlast. Opće raspoloženje hrvatskog naroda bilo je za obnovu samostalne hrvatske države. Pavelić i domobransko-ustaški pokret nisu mogli birati prijatelje među stranim silama. Svaka država ili velika sila, koja nije bezuvjetno prihvaćala Jugoslaviju i srpsku političku [[Hegemonija|hegemoniju]] u njoj, bila je mogući hrvatski saveznik. [[Kraljevina Mađarska]] je bila jedina država koja je bezuvjetno pomagala hrvatsku političku emigraciju. Italija je bila jedina od velikih sila, koja je imala interesa u rušenju Jugoslavije i obnovi hrvatske države, ali je i ona u vanjskoj politici balansirala između prosrpske ili prohrvatske orijentacije. [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Francuska]] kao čuvari versajskog poretka bile su za održanje Jugoslavije, dok ni Hitlerova Njemačka sve do puča i svrgavanja pronjemačke vlade 27. ožujka 1941. nije imala namjeru razbijati zemlju.
