Postdaytonska Bosna i Hercegovina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Povijest Bosne i Hercegovine}}
Nakon [[Tito]]ve smrti političke oprjeke među bosanskohercegovačkim narodima se produbljuju. S [[Raspad SFRJ|raspadom Jugoslavije]], prevlast u BiH ostvaruju nacionalne stranke: na prvim slobodnim izborima potkraj 1990. Muslimani, tj. [[Bošnjaci]], uglavnom se priklanjaju [[SDA|Stranci demokratske akcije]] (SDA), [[Hrvati u BiH|Hrvati]] [[HDZ BiH|Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH]] (HDZ BiH), a [[Srbi]] [[SDS|Srpskoj demokratskoj stranci]] (SDS). Te stranke prevladavaju u Skupštini BiH i u [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|državnom predsjedništvu]], kojem predsjeda postaje [[Alija Izetbegović]] (lider SDA). Bošnjačkim i hrvatskim nastojanjima za državnom samostalnošću BiH (''Memorandum o suverenitetu'', 12. listopada 1991.) protivilo s vodstvo SDS-a ([[Radovan Karadžić]] i dr.), koje je tijekom 1991. poticalo stvaranje [[Srpska autonomna oblast|Srpskih autonomnih oblasti]] unutar [[BiH]]. Vodstvo SDS-a bojkotiralo je rad državnih tijela, te je (21. prosinca 1991.) proglasilo Srpsku Republiku BiH (od 12. kolovoza 1992. [[Republika Srpska]]). Uz podršku Hrvatske, vojno-politički se organizirala hrvatska strana u BiH (predvođena [[Mate Boban|Matom Bobanom]] i dr.), proglašenjem [[Herceg-Bosna|Hrvatske zajednice Herceg-Bosne]] (18. studenog 1991.; od 28. kolovoza 1993. [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]]). Na međunarodno priznanje BiH (7. travnja 1992.) srpska strana [[Rat u BiH|odgovorila je ratom]] (uz pomoć Srbije i Crne Gore) i do kraja 1992. zauzima oko 70% drž. teritorija (proganjajući muslimansko i hrvatsko stanovništvo). Srpskim snagama suprostavlja se [[Hrvatsko vijeće obrane]] (HVO; osnovan 8. travnja 1992.), a potom i uglavnom bošnjačka [[Armija BiH]] (osnovana 4. srpnja 1992). Uslijedilo je [[Mirovni planovi za Bosnu i Hercegovinu|više bezuspješnih međunar. inicijativa]] za okončanjem rata, a 1993.–94. trajao je i [[hrvatsko-bošnjački sukob]]. Prestaje s posredovanjem SAD-a i uspostavljanjem hrvatsko-bošnjačke suradnje, koja je 1995. rezultirala vojnim uspjesima i okončanjem rata ([[Daytonski sporazum]]). Potom su unutar BiH stvorena dva entiteta: [[Federacija BiH]] (51% teritorija) i [[Republika Srpska]] (49% teritorija) te je uveden međunarodni politički ([[OESS]], [[UN]] i dr.) i sigurnosni ([[NATO]]) nadzor radi održanja mira. Procjenjuje se da je tijekom rata u BiH (1992.–95.) bilo više od 100 000 poginulih i oko 2,7 milijuna prognanih i pogođenih ratnim nasiljem.<ref>Hrvatski obiteljski leksikon - [http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4311 Bosna i Hercegovina]</ref>
{{Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}▼
== Mirovni planovi ==
Redak 8:
== Nakon Daytona ==
▲{{Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}
Posljedice rata katastrofalne su, gospodarski sustav potpuno je razoren, a demografska slika poremećena, premda precizni podatci iz razumljivih razloga nisu potpuno sagledivi. Procjenjuje se da je broj poginulih veći od 100 000. Prema procjeni UNHCR-a, 1995. oko 2 700 000 st. bilo je prognano, izravno ugroženo ratnim operacijama ili pogođeno drugim oblicima nasilja. U skladu s Daytonskim sporazumom, održani su parlamentarni i predsjednički izbori u rujnu 1996. i rujnu 1998. te općinski izbori u rujnu 1997., a na njima su kandidati nacionalnih stranaka uglavnom dobivali većinu glasova unatoč nastojanjima međunarodnih posrednika da nametnu druge kandidate. U prvo poratno Predsjedništvo BiH 1996. bili su izabrani A. Izetbegović, K. Zubak i Momčilo Krajišnik. Reintegracija zemlje, u ratu de facto podijeljene, i njezina obnova odvijaju se sporo i otežano zbog međusobnog nepovjerenja i neprevladanih posljedica rata. Međunarodne snage pod zapovjedništvom NATO-a u prosincu 2004. zamijenile su snage Europske unije i partnerskih zemalja (European Force – EUFOR); broj pripadnika EUFOR-a postupno je smanjen s približno 7000 (2004) na približno 600 (2014). Na općim izborima održanima početkom 2000-ih (2002., 2006., 2010., 2014) uz utjecajne nacionalne stranke osnažene su i one socijaldemokratske, napose u Federaciji BiH. Nastojanja HDZ-a BiH za uvođenjem samouprave na područjima većinski naseljenim Hrvatima bila su 2001. spriječena smjenom A. Jelavića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U Republici Srpskoj (RS) nastavljeno je političko suprotstavljanje jačanju državnosti BiH (Milorad Dodik premijer je RS 1998–2001. i 2006–10., te predsjednik od 2010). Veći socijalni prosvjedi uzrokovani teškim ekonomskim i društvenim prilikama održani su u veljači 2014. u više gradova Federacije BiH (u manjoj mjeri i u Republici Srpskoj). Nakon izbora u studenome 2014. ustanovljeno je novo Predsjedništvo BiH, članovi kojega su Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović. Nakon novih općih izbora u listopadu 2018. članovi Predsjedništva BiH (od studenoga 2018) postali su Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović.
| |||