Vatroslav Jagić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 5:
Pučku školu i [[Gimnazija|gimnaziju]] pohađao u Varaždinu, [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] završio u [[Zagreb]]u 1856. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 914., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> U Beču je studirao klasičnu [[Filologija|filologiju]], a kod [[Franz Miklošič|Franza Miklošiča]] slušao [[slavistika|slavistiku]] kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je skoro cijelo desetljeće (1861. - 1870.) profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]].<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 894., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Godine [[1869]]. izabran je za pravog člana [[JAZU]] i dopisnog petrogradske akademije. Sljedeće godine otpušten iz državne službe.
 
Na preporuku [[Izmail Ivanovič Sreznevskij|I. I. Sreznjevskog]] izabran je za profesora slavistike u [[Odesa|Odesi]]. Pripremnu godinu proveo je u [[Berlin]]u i [[Petrograd]]u. Od [[1874]]. do [[1880]]. bio je prvi profesor slavistike na [[HumboldtHumboldtovo sveučilište u Berlinu|Humboldtovu sveučilištu]] u [[Berlin]]u. Nakon toga je profesor slavistike na sveučilištu u Petrogradu. Godine [[1886]]. kao nasljednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom sveučilištu na kojem je djelovao do umirovljenja ([[1908]].). Umro je u Beču, ali je pokopan u Varaždinu ([[12. kolovoza]] [[1923]].).
 
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine [[1863]]. s [[Franjo Rački|Franjom Račkim]] i [[Josip Torbar|Josipom Torbarom]] pokrenuo je ''Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti'' <ref>http://knjiznica.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=054773&Baza=1</ref> u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (''Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti hrvatskoga jezika''). Marljivo je surađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave ''Građa za glagolsku paleografiju'', ''Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku'', ''Građa za slovinsku narodnu poeziju''.