Đuro V., kralj Ujedinjenog Kraljevstva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 69:
Kada je u [[Rusija|Rusiji]] nasilno zbačen Đurin prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II., Đuro je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj obitelji. S ovom kraljevom odlukom nisu se slagali [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijer]] i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno s Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. Đurin plan o spašavanju rođaka nije nikada obavljen, te su car, carica, četiri njihove kćeri i sin strijeljanji. Nešto kasnije iste godine, Đurina tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.
 
Đurin odnos s najstarijim sinom, Eduardom, [[princeprinc od Walesa|kraljevićem od Walesa]], uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. Đuro je kritizirao Eduardovu nevoljkost da se oženi i osnuje obitelj, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom s [[Wallis Warfield]], Amerikankom koja se tijekom veze s Eduardom razvela po drugi put. Đuro V. je iskreno vjerovao da Eduard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljevne "Lilibet".
 
Prvi svjetski rat i navika na pušenje uzela je maha na Đurinom zdravlju. Godine [[1928.]] kralj se ozbiljno razbolio i njegovi sinovi su počeli preuzimati njegove dužnosti. Nikada se nije potpuno oporavio od bronhitisa kojeg je zadobio u tom periodu. Umro je pet minuta prije ponoći, u noći između 20. i 21. siječnja. Naslijedio ga je sin Eduard, ali je, baš prema Đurinom predviđanju, [[abdikacija|abdicirao]] nepunu godinu po dolasku na tron i prepustio krunu mlađem bratu Albertu.