[[Datoteka:Eleanor Roosevelt UDHR.jpg|mini|250px|Eleanor Roosevelt & Opća deklaracija o pravima čovjeka (1949)]]
'''Opća deklaracija o pravima čovjeka''' je prvi je sveobuhvatni instrument zaštite [[Ljudska prava|ljudskih prava]], proglašenkoji odje straneproglasila jednejedna općeopća međunarodnemeđunarodna organizacijeorganizacija, [[Ujedinjeni narodi|UjedinjenihUjedinjeni narodanarod]]<nowiki/>i. Proglasila ju je Opća skupština [[UN]] [[1948]]. godine.
Iako su je donesenadonijeli ne kao ugovor, nego samo kao rezolucijarezoluciju koja nema nikakvu pravnu snagu, sas ciljem da osiguraosiguravanja "zajedničkozajedničkog razumijevanjerazumijevanja" ljudskih prava i sloboda kojakoji se spominju u [[Povelja Ujedinjenih naroda|Povelji UN]], tijekom sljedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« ''(Buergenthal, str. 31)''
:Članak 1. svečano proglašava:<br />
Redak 61:
* pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).
Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnijeposlije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanoviteneke izmjene. Najvažniji od tih akata su [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima]] i [[Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima]] - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.
