Miafizitizam: razlika između inačica

Orijentalni pravoslavci za sebe koristerabee naziv Miafiziti, ali preferiraju naziv nekalcedonci.

TerminIzraz "Miafizitizam" nastao je kao odgovor na [[Duofizitizam|duofizitske]] kritike monofizitizma. Kako [[Nestorijanstvo|nestorijanstvo]] ima svoje korijene u tradiciji [[Antiohija|Antiohije]] kojakoju je bilaosporavala osporavanaaleksandrijska od strane aleksandrijske tradicijetradicija, kršćani u Siriji i Egiptu koji su se željeli distancirati od krajnosti nestorijanizma, te održati integritet svojesvoja teološketeološka pozicijestajališta, usvojili su taj pojamnaziv Miafizit kako bi izrazili svojusvoje pozicijustajalište.

Teologija miafizitizma temelji se na razumijevanju prirode (grčki φύσις: fizis) Krista: božanske i ljudske. Nakon što se kretala između doktrina doketizma (da je Krist samo izgledao kao da je čovjek) i adoptizma (da je Krist bio čovjek izabran od Boga), Crkva je počela dublje istraživati otajstvo Kristove naravi. Dvije su pozicije posebno izazvale kontroverzu:

*Nestorijanizam je naglašavao razliku između božanskog i ljudskog u Kristu do te mjere da se ispostavljalo kako u istom tijelu žive dvije osobe. To gledištestajalište jesu osuđenoosudili na ekumenskom Saboru u [[Efeški sabor|Efezu]] 431. godine.

*[[Eutih|Eutihianizam]] je naglašavao jedinstvo Kristove prirode do te mjere da je Kristova božanska narav konzumirala njegovu ljudsku prirodu kao što bi ocean konzumirao kapljicu octa. I to gledište jesu osuđenoosudili na kasnijem ekumenskom Saboru u [[Kalcedonski sabor|Kalcedonu]] 451. godine.

Kao odgovor na Eutihianizam, Sabor u Kalcedonu je usvojilo [[Duofizitizam|duofizitizam]], koji jasno razlikuje osobu i prirodu, ističući da je Krist jedna osoba sas dvije prirode, ali naglašava da su te prirode "bez nedoumice, bez promjene, bez podjele, bez razdvajanja".

Monofiziti su odbacili ovu definiciju kao onu koja graniči sa Nestorijanstvom i umjesto toga pridržavali se riječi Ćirila Aleksandrijskog, glavnog protivnika nestorijanstva, koji je govorio o "jednoj (mia) prirodi riječi Boga utjelovljenoga" (μία φύσις τοῦ θοο λόγου σεσαρκωμένη mía phýsis toû theoû lógou sesarkōménē) ali nisu uspjeli vidjeti razliku između naglašenog muškog oblika "Mono" i manje naglašenog ženskog oblika "Mia". Razlika između ovih stavovastajališta bila je da utjelovljeni Krist ima jednu prirodu, ali da ta priroda i dalje ima i božanski karakter i ljudski karakter, te zadržava sva svojstva oba karaktera.

Sabor Kalcedona (451) se među kalcedoncima često promatrao kao prekretnica u kristologiji jer je prihvatio duofizicizam. Međutim, kako su orijentalne crkve, osobito Kopti u Egiptu, koji su se držali miafizitizma, odbacili tu odluku, što je izazvalo spor koji je postao glavni socio-politički problem za Istočno Rimsko Carstvo. Slijedili su brojni pokušaji ponovnog okupljanja između ta dva bloka (uključujući henotikonski edikt 482. godine), pa je ravnoteža vlasti mijenjala strane nekoliko puta. Međutim, odluka u Kalcedonu ostaje službenoslužbeni učenjenauk Istočne pravoslavne Crkve, Rimokatoličke Crkve i tradicionalne Protestantske Crkve. Crkve koje nisu kalcedonske obično su grupiraneokupljene u zajednicizajednicu koja se naziva [[Istočne pravoslavne Crkve|Orijentalni pravoslavci]]. Posljednjih desetljeća vođe raznih grana Crkve govore o razlikama između njihovih kristiologija kao o onima koje nisu tako ekstremne kao što se tradicionalno vjerovalo.

John Meyendorff (17. veljače 1926 – 22. srpnja 1992), povjesničar tog razdoblja crkvene povijesti i vodeći teolog američke pravoslavne Crkve, smatrao je da službenoslužbeni učenjenauk Istočne pravoslavne Crkve nije izraženo samo Kalcedonom, već "Kalcedonom plus Ćirilom" - tj. pozicijom duofizita kojeg izražava Kalcedon, plus Ćirilovim miafizitskim izražajem citiranim gore u svome pravoslavnom tumačenju - s prvim tumačenjem pokušavajući izraziti neizrecivo s jedne strane (pozicije duofizita), a s druge strane sa potonjim radi isto, ali iz uglakuta miafizitizma, pri čemu su se oba pristupa smatranasmatrala potrebnima, što znači da ni jedan od navedenih nije dovoljandostatan sam po sebi.