Operacija Baklja: razlika između inačica

[[Sovjetski Savez]] je inzistirao na potrebi da [[SAD]] i [[Velika Britanija]] započnu operacije u Europi i da otvore drugi front kako bi se smanjio pritisak njemačkih snaga na sovjetsku vojsku. Dok su se Amerikanci zalagali za [[Operacija Malj|Operaciju Malj]] - iskrcavanje u okupiranoj Europi što je prije moguće, Britanci su vjerovali da bi taj potez završio katastrofalno. Umjesto tog napada, predstavljen je plan napada na Sjevernu Afriku, koji bi očistio Sjevernu Afriku od [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i unaprijedio savezničku kontrolu [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]]. Također, to bi bila i priprema za invaziju na Južnu Europu [[1943]]. godine. Američki predsjednik [[Franklin Delano Roosevelt]] sumnjao je da zbog operacija u Africi neće biti invazije na Europu 1943., ali je odlučio podržati britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]].

U [[London|Londonu]]u se još tijekom najžešćih napada na [[Malta|Maltu]] spremali planovi za operaciju “Torch” koja je predviđala anglo-američko iskrcavanje u [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]] kako bi se [[Erwin Rommel|Rommela]] ukliještilo između [[8. armija|8. armije]] i invazijskih snaga. U svezi s tim planom bile su razmatrane i kasnije akcije invazije na [[Sicilija|Siciliju]] i [[Italija|Italiju]], a Churchill je zagovarao i invaziju na Balkan no zbog američkog protivljenja od toga se kasnije odustalo. “Torch” se sastojao od 3 velike operacije, iskrcavanjima kod [[Casablanca|Casablance]], Orana[[Oran]]a i Alžira[[Alžir]]a.

Te su jedinice imale zadatak osigurati iskrcavanje u [[Maroko|Maroku]]. Pri iskrcavanju Francuzi su pružili otpor i otvorili vatru iz obalnih baterija i brodova koji je brzo slomljen. No važno je napomenuti da je pri iskrcavanju došlo do većeg nereda i dezorijentiranosti napadača što je uz jači otpor moglo imati kobne posljedice. Već 11. studenog američka je flota čekala naređenje za uništenje [[Casablanca|Casablance]] no u zadnji čas je objavljena njena predaja te je [[Maroko]] bio čvrsto u savezničkim rukama.

Druga faza ove operacije iziskivala je osvajanje Orana i [[Alžir|Alžira]]a. Ova je invazijska flota s 72.000 vojnika (49.000 Amerikanaca) krenula s rijeke [[Clyde]]. Ova je operacija bila daleko složenija jer su se brodovi pri samom isplovljavanju raspoređivali po točkama iskrcavanja.

S danom plovidbe razlike oni su se istovremeno našli pred svojim ciljevima. Napad na Oran izvršili su isključivo Amerikanci zbog dobro poznatih događaja s početka rata, a osiguranje su činili i 1 [[bojni brod]], 3 [[nosač zrakoplova|nosača zrakoplova]], 1 [[krstarica]], 3 [[razarač|razarača]]. Alžirsku grupu s 43.000 vojnika (10.000 Amerikanaca) štitili su 2 nosača zrakopovazrakoplova, 6 krstarica i 13 razarača. Ova je grupa snosila najveći rizik jer su u njenoj blizini bile koncentrirane najjače protivničke snage. Na pučini Sredozemlja nalazila se još jedna i najsnažnija eskadra, ona admirala [[Andrew Cunningham|Cunninghama]] koja je štitila invazijsku flotu od eventualnog talijanskog napada te ju je trebala uništiti u slučaju napada. Njezina snaga bila je impresivna: 4 bojna broda, 2 nosača zrakoplova, 4 krstarice i 17 razarača.

Eskadre koje su napale Oran i Alžir lakše su se orjentirale i snašle jer na tom djelu obale nije bilo mjera zamračenja. Između 1 i 3 sata ujutro (<ref>B. Prikril.: Bitka za sredozemlje, str 391)</ref> krenulo je iskrcavanje. Ono je obavljeno na 3 mjesta u okolici Orana i prošlo je bez značajnijeg otpora Francuza. Tek su u samom Oranu obalna utvrđenja pružila otpor, ali ih je uskoro ušutkao bojni brod “Rodney” . Uskoro je i 5 francuskih razarača krenulo u napad na Britance no i oni su ubrzo uništeni te je tako cjelokupna obrana bila neutralizirana. Oran je pao.

Alžir je također osvojen u munjevitoj akciji padobranaca koji su osigurali okolne aerodrome iako je opet došlo do pomutnje u rasporedu desantnih čamaca, no sva su ta neugodna, ali jeftina iskustva dobro došla saveznicima u kasnijim operacijama. Uskoro su se razmahale kopnene borbe između Nijemaca i saveznika, a 8. je armija nezaustavljivo išla na zapad. Tada su se prvi puta susrele njemačke i američke snage u [[bitka kod Kasserine|bitci kod Kasserine]] gdje su neiskusne američke jedinice pretrpjele težak poraz.

Još je jedan događaj neposredno povezan s operacijom “Torch”, a to je samouništenje francuske flote u Toulonu. Naime Nijemci su odlučili zauzeti te ratne brodove kao što su prije nekoliko dana učinili s 9 podmornica u [[Bizerta|Bizerti]]. No francuski vojni vrh imao je dvije frakcije, jednu prešutno odanu de Gaulleu i drugu koja je bila za suradnju s nacistima. Prevagnula je antifašistička struja te su u dramatičnoj akciji na sidrištu samopotopljena 3 bojna broda, 7 krstarica i 30 razarača.

Izbacivanjem Sila osovine iz Sjeverne Afrike saveznici su konačno osigurali [[Suez]] i južno Sredozemlje te si otvorili put za daljnje operacije usmjerene protiv fašističke [[Italija|Italije]]. Uz ove strateške dobitke zarobili su i tisuće najiskusnijih vojnika Rommelovog afričkog korpusa.