Razlika između inačica stranice »Zvornik«

Dodano 3.388 bajtova ,  prije 1 godinu
s bs.wiki
(s bs.wiki)
U Zvorniku se nalazi [[franjevci|franjevački]] [[franjevački samostan i crkva sv. Marije u Zvorniku|samostan i crkva sv. Marije]] po čijem [[zvonik]]u je grad dobio ime. [[1538.]] su ga Osmanlije srušile, a crkvu pretvorile u džamiju. Franjevci su napustili Zvornik ponijevši sa sobom čudotvornu Gospinu sliku te se nastanili u [[Gornja Tuzla|Gornjoj Tuzli]].<ref>[http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/samostani-i-zupe/samostansko-podrucje-tuzla/tuzla.html bosnasrebrena.ba]</ref> Odande su morali iseliti [[1541.]] kad je kasaba doprla do kršćanske varoši [[Izvorište|Izvorišta]].<ref>[http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewtzvremeplov.php?id=48 Tuzlarije] Katolička crkva, 25. veljače 2005. (pristupljeno 22. ožujka 2020.)</ref> Uz seobu franjevaca iz Zvornika je vezana jedna legenda. Kad su Turci zauzeli [[franjevački samostan u Zvorniku]], redovnici su se zaputili u Gornje Soline. Sa sobom su nosili sliku Majke Božje. Putem su naišli na jednog Turčina koji je kopljem proboo sliku. Iz slike je potekla krv, a taj Turčin na to je skočio s konjem u Drinu. Potom se okamenio i počeo valjati po vodi, a prizoru su svjedočili brojni katolici, pravoslavci i muslimani.<ref>[http://www.fst.ba/zupe/tuzla_izvjesca.php fst.ba]</ref>
 
=== PostosmanlijskoAustro-ugarsko razdoblje ===
Kroz Zvornik se rane jeseni 1878. povlačio muftija [[Mehmed Šemsekadić]] sa svojom vojskom iz Gračanice i Tuzle na Srebrenicu i Višegrad, kamo se pripremio za obranu grada dok je Austro-Ugarska zaposijedala BiH.<ref name=Hanefijski>(boš.) [https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2018/07/23/Mehmed-Vehbi-ef-Semsekadic Hanefijski mezheb] ''Gazi Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić, pljevaljski muftija'' 23. srpnja 2018. (pristupljeno 15. ožujka 2020.)</ref> [[1878.]] Tursku vlast zamijenila je [[Austro-Ugarska]]. Zvornik je i dalje ostao [[kotar]]sko (sresko) sjedište, s razvijenim [[zanatstvo]]m i [[trgovina|trgovina]].
[[Datoteka:Stara razglednica Zvornik1.png|mini|desno|250px|Stara razglednica Zvornika]]
Dolaskom nove uprave, 1880. i uz dopuštenje tadašnjeg zvorničkog načelnika Mujage Alispahića katolicima je vraćena njihova crkva sv. Marije, muslimanima dotadašnja Fethija džamija. Prenamijenjena crkva u džamiju koja je bila na brijegu ponad grada već neko vrijeme u osmanskoj vlasti nije bila u upotrebi kao džamija.<ref name="Hoće li"/>
Tako su 1880. obnovljeni su franjevački samostan i crkva sv. Marije. Muslimani su u to vrijeme imali 12 džamija u gradu. Godine 1899. na zahtjev lokalnih muslimana koji su htjeli nazad zgradu crkve, carski dvor udovoljio je muslimanima na način da je crkva iseljena, a objekt nije pripao nitkome. 1903. obnovljena je zvornička župa izdvajanjem dijela župa iz bijeljinske župe. 1907. sagrađena je [[crkva Srca Isusova u Zvorniku|nova katolička crkva]], posvećena Srcu Isusovom,<ref name="kczs-zvornik"/> prvo drvena, pa zatim i zidana. Katolici Hrvati, premda manjina u gradu, osnovali su povjerenstvo pa zatim i podružnicu [[HKD Napredak]] koja je dugo godina djelovala.<ref name="Hoće li"/>
Iz popisa stanovništva [[1910.]], vidi se da je grad te godine imao 732 kuće i 3.688 stanovnika, od čega 2.092 [[Muslimani|muslimana]], 754 [[Srbi|Srba]], 185 [[Katolici|katolika]], 9 [[Evangelici|evangelika]], 148 [[Židovi|židova]] i 498 vojnih osoba. Za vrijeme [[kraljevina Jugoslavija|kraljevine Jugoslavije]] ([[1918]]. - [[1941]]) Zvornik je sjedište kotara. Od [[1929]]. pripadao je [[Drinska banovina|Drinskoj banovini]] sa sjedištem u Sarajevu. U toku [[2. svjetski rat|drugog svjetskog rata]], odnosno [[NOB]]-e (1941.-1945.), Zvornik je bio u sastavu [[NDH|Nezavisne države Hrvatske]]. Bio je sjedište kotarske oblasti Zvornik, u [[Velika župa Usora-Soli|Usori-Soli]]. <ref name="Bućin"> Rajka Bućin: [http://hrcak.srce.hr/file/15826 Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH], Arh. vjesn., god. 44 (2001.), str. 219, 222</ref> Nakon drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti zatrle su trag katoličkoj crkvi. Nacionalizirale su zgradu katoličke crkve, srušili ju 1946., materijal iskoristili za izgradnju žitnog spremišta, a na mjestu crkve podignuli zgradu pošte. Ostao je samo drveni zvonik.<ref name="kczs-zvornik"/> Zvornik je u novoj Jugoslaviji središte kotara i općine, kasnije Međuopćinske regionalne zajednice (općine Zvornik, [[Bratunac]], [[Srebrenica]], [[Vlasenica]] i [[Šekovići]]).
 
=== Drugi svjetski rat ===
U toku [[2. svjetski rat|drugog svjetskog rata]], odnosno [[NOB]]-e (1941.-1945.), Zvornik je bio u sastavu [[NDH|Nezavisne države Hrvatske]]. Bio je sjedište kotarske oblasti Zvornik, u [[Velika župa Usora-Soli|Usori-Soli]]. <ref name="Bućin"> Rajka Bućin: [http://hrcak.srce.hr/file/15826 Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH], Arh. vjesn., god. 44 (2001.), str. 219, 222</ref>
 
=== Razdoblje socijalističke Jugoslavije ===
Po završetku rata, Zvornik je ostao sjedište kotara. Ožujka 1945. formiran je Narodni odbor kotara za čijeg je predsjednika izabran Veljko Andrić, a sekretara Dedo Šehić. Formirano je i 16 mjesnih odbora: Zvornik, Roćević, Pilica, Čelopek, Kozluk, Grbavci, Sapna, Petkovci, Snagovo, Drinjača, Kamenica, Caparde, Osmaci, Memići, Kalesija i Međaš. 16 mjesnih odbora pretvoreno je 1952. u osam narodnih odbora općina: Zvornik, Drinjača, Grbavci, Kozluk, Pilica, Sapna, Memići i Osmaci. Prema popisu iz 1953, srez je imao 53.529 stanovnika, a grad (sa Divičem) 5.197. U prvoj godini poslije rata u gradu su formirana kotarska rukovodstva Komunističke partije, SKOJ-a, Narodne omladine, Narodnog fronta i Antifašističkog vijeća žena kao i Mjesno sindikalno vijeće za Zvornik. U godinama poslije Drugog svjetskog rata, seosko stanovništvo bavilo se zemljoradnjom, a gradsko trgovinom, obrtom i ugostiteljstvom, pa su ove djelatnosti sve do 1960-ih bile osnova kotarskog gospodarstva. Udio sela u dohotku općine iznosio je 1956. 66%,
 
Nakon drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti zatrle su trag katoličkoj crkvi. Nacionalizirale su zgradu katoličke crkve, srušili ju 1946., materijal iskoristili za izgradnju žitnog spremišta, a na mjestu crkve podignuli zgradu pošte. Ostao je samo drveni zvonik.<ref name="kczs-zvornik"/> Zvornik je u novoj Jugoslaviji središte kotara i općine, kasnije Međuopćinske regionalne zajednice (općine Zvornik, [[Bratunac]], [[Srebrenica]], [[Vlasenica]] i [[Šekovići]]).
 
Industrija se počela razvijati sredinom 1950-ih i bila je koncentrirana na području Karakaja. U općini je 1956. postojalo sedam poljodjelskih zadruga: u Zvorniku, Kozluku, Grbavcima, Roćeviću, Pilici, Drinjači i Šetićima. Prva stambena zgrada u društvenom vlasništvu podignuta je u Beksuji 1955. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika povećao se sa 848 dinara 1956. na 14.394 1977. (republički prosjek 20.093, a jugoslavenski 30.502). U ljeto 1955. ukinuti su srebrenički i vlasenički kotar i pripojeni zvorničkom, tako da su u sastav zvorničkog kotara do 1958. ulazile općine: Zvornik (pripojene općine Drinjača i Grbavci), Kozluk (pripojena općina Pilica), Sapna, Memići, Vlasenica, Nova Kasaba, Bratunac, Fakovići, Srebrenica, Skelani i Han-Pijesak. Predsjednik Kotarskog narodnog odbora bio je Nikola Andrić, a potpredsjednici Duško Jovanović i Rizo Selmanagić. Zvornički kotar rasformiran je u ljeto 1958. i pripojen je tuzlanskom, koji je obuhvatao čitavu sjeveroistočnu Bosnu. Općini Zvornik pripojena je općina Sapna, a četiri godine kasnije i općina Kozluk, tako da je 1962. u administrativnom smislu formirano područje prijeratne općine Zvornik. Udio sela u dohotku općine iznosio je 1964. 45%.
 
Udio sela u dohotku općine iznosio je 1971. svega 31,4%. Od 1970-ih, zvorničko gospodarstvo se dinamično razvija i općina izlazi iz kruga nerazvijenih. U ovom razdoblju nastala su i proširila se brojna poduzeća, uključujući tvornicu obuće Standard, tvornicu odijela Alhos, kozlučku Vitinku, tvornicu glinice Birač, prijevozničko poduzeće Drina-trans i dr. Podignuto je oko 1.600 stanova u društvenom i preko 15.000 u privatnom vlasništvu, dovršena je [[elektrifikacija]] cijele općine, gotovo svako naselje imalo je vodovodnu mrežu, izgrađeni su putevi do svake mjesne zajednice, izgrađena je pruga Zvornik - Tuzla, a podignuta su i tri mosta na Drini, dva cestovna i jedan željeznički. U Zvorniku se nalazilo i sjedište Osnovne banke - Privredne banke Sarajevo, kao i organizacije u oblasti PTT prometa, održavanja cesta i vodnog gospodarstva. Formirana je i [[Zajednica općina]] regije Zvornik, u čiji sastav su ušle općine Zvornik, Šekovići, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica.
 
Od rušenja crkve, župnik iz [[Bijeljina|Bijeljine]] preuzeo brigu o vjernicima. Broj katolika u Zvorniku 1975. bio je 350. Nakon srpskih osvajačkih ratova 1990-ih, u Zvorniku je ostalo samo 15 katoličkih obitelji. Zvornička župa danas nema ni crkve ni župne kuće. Župnik koji pokriva grad skrbi i o o vjernicima [[Bratunac|Bratunca]] i Srebrenice. Privremeno mu je sjedište u Tuzli. Misu katolici slave jedino u kapeli sv.Marije u Srebrenici.<ref name="FST">[https://web.archive.org/web/20081230023347/http://www.fst.ba/zupe/zvornik_povijest.php Franjevački samostan sv. Petra i Pavla - Tuzla] ''Župa Srca Isusova - Zvornik'' (pristupljeno 7. lipnja 2016.)</ref> Danas je zvornička župa spojena sa srebreničkom. Nema ni crkvu ni župnu kuću. 31. prosinca 2014. u župi Zvornik-Srebrnica bilo je 25 domaćinstava sa 70 katolika, od čega Zvornik – 10 domaćinstava sa 35 katolika, Bratunac (7,21), Srebrenica (7,14) i [[Sapna]] (1,1). <ref name="kczs-zvornik"/>
 
2.203

uređivanja