Wikipedija

Juraj Haulik: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 1:
{
 
== Životopis ==
 
[[teologija|Teologiju]] i [[filozofija|filozofiju]] studirao je u Trnavi, [[Ostrogon]]u i [[Beč]]u. Zaslužan je za uvođenje [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] u škole i javne poslove, za osnivanje [[Matica hrvatska|Matice ilirske]], a njegovim nastojanjem utemeljeno je Gospodarsko društvo Sv. Jeronima i uredio park [[Maksimir]]. Zauzimao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i [[hrvatski narodni preporod|narodni preporod]] u Hrvatskoj i odupirao se [[mađarizacija|mađarizaciji]]. Imenovan je [[1852.]] prvim zagrebačkim nadbiskupom metropolitom, a 1856. i [[kardinal]]om.
 
Kada je nakon smrti [[Aleksandar Alagović|Aleksandra Alagovića]], 1837. godine Haulik zasjeo na biskupsku stolicu, a potom kao nadbiskup do smrti 1869. obavljao svoje pastirske dužnosti, politička i socijalna volja uspostavljala je na svim područjima drukčija mjerila vrijednosti i korisnosti, pa se njegova crkvena politika ne može odvojiti od političke povijesti Hrvatske, problematizirane antagonizmima između [[Austro-Ugarska|Austrije i Ugarske]].
 
U Hrvatskoj će se historiografiji često naći ocjena da je Haulik bio bečki čovjek, pa pouzdanik dvora pa i apsolutizma, ili pak u pozitivnom značenju zagovornik pred krunom kao nijedan hrvatski biskup ni prije ni poslije njega. On je to doista i bio, no stupivši na uzavrelo hrvatsko tlo, gdje će sav politički život biti usredotočen na probleme odnosa s Ugarskom, Haulik je znao iskoristiti trenutačne okolnosti te se stavio na stranu hrvatskoga nacionalnog pokreta koliko mu je dopuštala njegova crkvena funkcija i uvelike omogućavala politička, kao namjesnika [[ban]]ske časti i zastupnika hrvatskih interesa na zajedničkim saborima. Namjesnikom banske časti bio je u razdoblju [[1840.]] do [[1842.]] te od [[1845.]] pa do imenovanja [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] banom [[1848.]] godine.
 
Zatražio je i 1843. dobio plemićki list s predikatom de Várallya. U grbovnici od 30. ožujka 1843.<ref>Ivan von Bojničić, ''Der Adel von Kroatien und Slavonien'', J. Siebmacher’s grosses Wappenbuch : Sv. 35., Bauer und Raspe KG, Neustadt an der Aisch, 1986., {{ISBN|3-87947-035-9}}, str. 60. {{NSK-zapis|id=000114025}}</ref> navedeni su kao nasljednici grba i brat mu Emerik,<ref>Deželić, 1929., 57.</ref> te sinovac Juraj (sin Haulikovoga drugoga brata Kaspaira).
 
Grb je sasma isti grbu izdanom 1593. godine<ref>Deželić, 1929., 57. (58.)</ref> [[trenčin]]skoj plemenitoj obitelji Dubniczay von Dubnicz (Dubniczky de Dubnicza).
 
== Izvori ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_Haulik"