Pokolj u Buhinim Kućama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi <ref name=nedjelja/> tzv. Armije BiH, odnosno, [[7. brigade ABIH|7. muslimanske brigade]], odreda [[El Mudžahid|El-mudžahid]] u sklopu te brigade, te specijalaca MUP-a RBiH<ref name=Horvatić/><ref name="vitez.info"/> kojima je zapovijedao Dragan Vikić.<ref name=Ojvan/> Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe [[Crni labudovi]] iz [[Kakanj|Kaknja]] te [[Živiničke ose]]. Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držao HVO, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv. ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena.<ref name="vitez.info">[https://www.vitez.info/vikicevci-su-bili-i-na-buhinim-kucama/ Vitez.info] Zvonimir Čilić: ''Vikićevci su bili i na Buhinim Kućama'', 6. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Pobile su 36 osoba,<ref>[https://bhrt.ba/26-godina-od-zlocina-u-buhinim-kucama-u-vitezu/1077506/ Radiotelevizija Bosne i Hercegovine] ''26 godina od zločina u Buhinim kućama u Vitezu '', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> civila i pripadnika HVO. Među ubijenima<ref name=nedjelja/> bilo je i djece.<ref name=HIC/> Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a. Masakrirani su, a tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima. Hrvati su ubijani i rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem.<ref name=Horvatić/> Ubijeni vojnici HVO-a zarobljeni su na spavanju, bez pružanja otpora. Mučeni su i masakrirani.<ref name="vitez.info"/>
Najmlađa žrtva je dvogodišnji Danijel Grbavac koji je ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima pokošena mati.<ref name=Ojvan>[https://direktno.hr/direkt/pokolj-u-buhinim-kucama-jos-je-jedan-nekaznjeni-zlocin-nad-hrvatima-u-srednjoj-bosni-143839/ Direktno.hr] Daniela Dujmović Ojvan: ''Pokolj u Buhinim Kućama još je jedan nekažnjeni zločin nad Hrvatima u Srednjoj Bosni'', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Otac ga je na rukama odnio do ambulante u Vitez, odakle je prevezen dalje u Novu Bilu, no dijete je već umrlo od zadobivenih teških rana.<ref name=Pinter>[https://kamenjar.com/9-sijecnja-1994-pokolj-nad-hrvatima-u-zaseoku-buhine-kuce-kod-viteza/ Kamenjar.com] Zlatko Pinter: ''9. siječnja 1994. – Pokolj nad Hrvatima u zaseoku Buhine kuće kod Viteza'', 8. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Muslimanske snage su pritom opljačkale i zapalile na desetke obiteljskih kuća i gospodarskih objekata.<ref name=nedjelja/> U istom napadu ranjeno je 35 Hrvata, od kojih je bilo 8 civila. 17 civila je nestalo, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zatočene i mučene u logoru tzv. Armije BiH u susjednom [[Sivrino Selo|Sivrinom Selu]].<ref name=Horvatić/><ref name=Ojvan/> 13 žena, bose i u spavaćicama i jedno dijete odvezene su dalje u Zenicu.<ref name="pokušaj presijecanja"/> Na urbano područje Viteza tog su dana muslimanski agresori ispalili od pola 6 ujutro do podneva više od 100 granata.<ref name=Horvatić/><ref name=Ojvan/> Iznenađujuće, Hrvatima svjetski mediji, neskloni Hrvatima, a osobito Hrvatima Srednje Bosne, izvijestili su o ovom pokolju. U svijet su prenijeli stravične slike kuća u plamenu i civila i vojnika koji leže po dvorištima obiteljskih kuća
HVO je nadljudskim naporima 14. veljače, 36 dana poslije,<ref name="vitez.info"/> oslobodio Buhine Kuće i bitkom za [[Bitka za Zavrtaljku|Zavrtaljku]] i vratio pod kontrolu prometnicu Vitez - Busovača.<ref name=HIC>[http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/vitez.htm HIC] Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom - Vitez </ref> Tek hrvatskim oslobađanjem okupiranih Buhinih Kuća, nikakvom akcijom UN-ovih snaga ni EEZ-ovih promatrača, identificirani su pripadnici HVO-ovih „Munja“ sanacijom terena.<ref name=Horvatić/> Tijela petoro ubijenih civila pronađene su 36 dana poslije pokolja u jednoj seoskoj šupi.<ref name="vitez.info"/> Donji dio tijela ubijenog Marka Buhića prerezanog motornom pilom pronađeno je nakon trotjedne potrage. U pokolju su muslimanski agresori ubili Dragicu Petrović dva dana poslije napada na selo, premda su joj isprve poštedjeli život.<ref name=Pinter/> Ubijena 26-godišnja Dragica Petrović bila je veoma lijepa. Majci i sestri nisu dozvolili da je povedu sa sobom, nego su ju ostavili u kući. Dva su je dana tukli ciglom u glavu, a potom i ubili. Tijelo joj je izvučeno nakon tridesetak dana. Razlog zašto mlada lijepa hendikepirana ženska osoba nije odmah ubijena i zašto joj nije dopušten odlazak, nego prisilno zadržana među gomilom muškaraca, navodi na samo jedan zaključak. Za tijela Ankice Vidović i Ankice Grabovac još uvijek se ne zna gdje su. Ranjeno dvoje djece poslani je od muslimanske vojske prema cesti, koja im nije pružila prvu pomoć. Djevojčica ranjena u rame bila je prisiljena opasno ranjenog brata 300 do 500 metara do Šafradina, te je dječak ranjen u trbuh odvezen u Split u bonicu.<ref name="pokušaj presijecanja">[https://narod.hr/kultura/9-sijecnja-1994-buhine-kuce-zlocin-armije-bih-posljednji-pokusaj-presijecanja-lasvanske-doline Narod.hr] Petar Horvatić: ''9. siječnja 1994 Buhine kuće – zločin Armije BiH i posljednji pokušaj presijecanja Lašvanske doline'', 9. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref>
== Krivci ==
| |||