Pokolj u Buhinim Kućama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
Diplomatske laži, prevrtljivost i nepristajanje na primirje bila je politika bošnjačkomuslimanskog vodstva. Pregovori s Hrvatima su trajali, ali nisu imali stvarnu namjeru išta dogovoriti. Međunarodna zajednica sve je ozbiljnije uviđala muslimanskobošnjačku agresiju i rastezanje s nepotrebnim ratom na jednom, i neaktivnošću na drugom bojištu. Najzad se energičnije razmatra sudbina BiH. Diplomatske aktivnosti pokazuju da je najzda u središte pozornosti stavljen položaj Hrvata u BiH. Pod pritiskom u Beču su se 4. siječnja 1994. sastali Mate Granić i Haris Silajdžić kao posebni izaslanici predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i predsjednika Alije Izetbegovića. Pregovori su nastavljeni 5. sutradan i zaključeno da se 8. siječnja 1994. u Bonnu sastanu predsjednici Tuđman i Izetbegović te objavljena je i zajednička izjava dr. Granića i dr. Silajdžića. No na predviđeni sastanak 7. siječnja dogovoren sukladno izjavi iz Beča i dogovoru iz Bruxellesa muslimansko-bošnjački predstavnici nisu došli. Otezali su s potpisivanjem primirja, računajući da će konačno slomiti Hrvate u Srednjoj Bosni.<ref name=poskok>[https://poskok.info/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne/ Poskok.info] ''Buhine kuće – posljednji pokušaj ABiH da porazi Hrvate središnje Bosne'', 9. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref>
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi <ref name=nedjelja/> tzv. Armije BiH, odnosno, [[7. brigade ABIH|7. muslimanske brigade]], odreda [[El Mudžahid|El-mudžahid]] u sklopu te brigade, te odred specijalaca MUP-a RBiH "Bosna"<ref name=Horvatić/><ref name="vitez.info"/><ref name=poskok/> kojima je zapovijedao Dragan Vikić,<ref name=Ojvan/> po kojema su prozvani "Vikićevi specijalci".<ref name=dnevnik.ba/> Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe [[Crni labudovi]] iz [[Kakanj|Kaknja]] te [[Živiničke ose]].<ref name="vitez.info"/> 7. krajiška brigada i 323. brdska brigada.<ref name=dnevnik.ba/> Iz iskaza neposrednih sudionika doznala se prljava uloga britanskog bataljuna UNPROFOR-a, smještenog u pogonu za obradu drveta Impregnacija stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. Glavnina muslimanskih specijalaca stigla je u unproforovim bijelim oklopnjacima koji su se nesmetano kretali.<ref name="posljednji"/> Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držala<ref name="vitez.info"/> 1. bojna Viteške brigade HVO<ref name="posljednji"/>, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv. ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena.<ref name="vitez.info">[https://www.vitez.info/vikicevci-su-bili-i-na-buhinim-kucama/ Vitez.info] Zvonimir Čilić: ''Vikićevci su bili i na Buhinim Kućama'', 6. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Muslimanski vojnici bili su raspoređeni po grupama od 15 do 20 po selu. Rafali i krici<ref name=dnevnik.ba/> vrisci i plač žena i djece<ref name="posljednji"/> odjekivali su selom. <ref name=dnevnik.ba/> Pobili su 27 osoba<ref name=dnevnik.ba/><ref>Na drugom mjestu: [https://bhrt.ba/26-godina-od-zlocina-u-buhinim-kucama-u-vitezu/1077506/ Radiotelevizija Bosne i Hercegovine] ''26 godina od zločina u Buhinim kućama u Vitezu '', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> civila i pripadnika HVO. Među ubijenima<ref name=nedjelja/> bilo je i djece.<ref name=HIC/> Ubojstva i pokušaji ubojstva žena i djece nisu bila slučajna, nego namjerna. Višestruko su muslimanski napadači pucali na žene i djecu s udaljenosti od 1 do 5 metara.<ref name=dnevnik.ba/> Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Hrvatske civile ubili su rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem<ref name=Horvatić/> razapinjanjem na križ.<ref name="posljednji"/> U zločinima su se istakli počinitelji iz [[Maljine|Malina]], [[Moševica|Moševice]], Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Jedni Muslimani su htjeli pobiti preživjele Hrvate koje su našli da se skrivaju, drugi su vikali da ih pobiju. Nakon nekog vremena Hrvati što su se skrivali pošli su ka Unproforu. Tek iz trećeg pokušaja UNPROFOR ih prevezao do Viteza i ondje ih ostavio.<ref name="posljednji"/>
Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a.<ref name=Horvatić/> Ubijeni vojnici HVO-a zarobljeni su na spavanju, bez pružanja otpora. Mučeni su i masakrirani.<ref name="vitez.info"/> Pobijeni vojnici travničkog HVO-a iz PPN su iz postrojbe formirane od hrvatske travničke mladeži nakon pada Travnika u muslimanske ruke. Postrojba za posebne namjene Munje ovdje su bili na rutinskoj zadaći, pazeći na selo i cestu. Pred kućom u kojoj su bili smješteni ostavili su stražara. Muslimanski napadači prvo su udarili kuću u kojoj su bili hrvatski specijalci, očito točno znajući gdje se nalaze. <ref name=dnevnik.ba/> Uloga britanskog unprofora u krijumčarenju muslimanskih vojnika kroz hrvatske položaje<ref name="posljednji"/> daje mjesta sumnjama u to tko im je dojavio točan položaj. Tiho su ubili stražara, te potom pošli na kat gdje su bili sneni hrvatski specijalci. No, nisu ih odmah ubili, nego su ih mučili.<ref name=dnevnik.ba/> Tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.<ref name=Horvatić/> Tijela trojice ubijenih ležala su u hodniku na drugom katu, s tragovima noža po tijelu, dok su tijela ostalih bila nabacana po sobi poput starih stvari u ostavi, tijela masakriranih nožem, a neki su bili i s prostrijeljenim šakama, polomljenim laktovima i ramenima. Jednome su našli da je imao na nogama čarape u kojima je bilo nagurano polomljeno staklo od boca, i bio je prisiljen trčati u njima prije nego su ga ubili.<ref name=dnevnik.ba/>
| |||