Ivo Senjanin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
mNema sažetka uređivanja Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 18:
== Legende ==
Do danas su sačuvane brojne narodne pjesme u čast Ive Senjanina i njegovog hajdučkog i uskočkog junaštva.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.jstor.org/pss/4201633 The Death of Ivo: A Croat Ballad]</ref>
Jedna od takvih je pjesma "Ive vara dva duždeva sina":
Vozila se ormanica tanka,
Puna ona roblja nakrcana:
Ormarica dužda od Mletaka.
Na njoj jesu dva duždeva sina,
Pak beside Senjaninu Ivi:
»Bora tebi, Senjanine Ive!
Sve je roblje na otkupe došlo,
A ti ne ćeš, Senjanine Ive,
Dati za se ni srebra, ni zlata,
Sitni biser i drago kamenje
Nego kapiš u galiji tankoj!«
Kad je Ive riči razumio,
Pa je njima tiho besidio:
»Bora vami, dva duždeva sina!
Dajte meni listak knjige bile,
I kalamar crna murećepa,
I od orla jedno perce malo;
Pisat hoću miloj majci mojoj,
Da se meni već ne nada majka.«
Kad ga čula dva duždeva sina,
Daju njemu listak knjige bile,
I kalamar crna murećepa,
I od orla jedno perce malo,
Pa on piše miloj majci svojoj:
»Oj starice, mila majko moja,
Ne nadaj se, moja mila majko,
Ne nadaj se već u dvore Ivi!
Već te molju, moja mila majko,
Da mi sedlaš dobra konja moga,
Pitaj mi ga bilicom pšenicom,
Poji mi ga vinom i rakijom,
Uzdaj mi ga uzdom biserovom,
Sedlaj sedlom od suhoga zlata,
Pa ga puštaj pod Lugovo ravno,
Moga ću se nagledati konja.«
Kad je majka riči razumila,
Pitala mu dobra konja vranca
Pitala ga bilicom pšenicom,
Pojila ga vinom i rakijom,
Uzdala ga uzdom biserovom,
Sedlala ga sedlašcem od zlata,
Pa ga pušta pod Lugovo ravno.
Igra konjic kao bila vila
Gori, doli po Lugovu ravnu,
Gledala ga dva duždeva sina,
Među se su oni besidili:
»Mili Bože, na svemu ti hvala,
Lipa konja na Lugovu ravnu,
Da nam ga je u ruci imati,
Hiljadu bi zlatnih prigorili!«
Pa se oni za njim zatrkali
I trčali po litnjega danka,
Ali konjic pristupit ne dade.
Besidi im iz galije Ive:
»Bora vami, dva duždeva sina!
Moj je konjić roda gospodskoga,
Dajte meni zelene dolame
U dolamam’ džepe sa dvi strane;
Naspite ih i dajte ih meni,
Ja ću poći do Lugova ravna,
Dobra ću vam uhvatiti konja.«
Duždevi se privarili sinci:
Daju njemu zelene dolame.
Iđe Ive iz galije tanke.
Kad je junak nasrid polja bio,
Viknu Ive tanko, glasovito,
Pa je Ivu konjic poznavao,
Brže-bolje k njemu doletio.
Kad se Ive konja dobavio,
On se đipi konju na ramena,
Po uteče, vesela mu majka!
Gledala ga dva duždeva sina,
Rukom su se po čelu udrili,
Ter su oni tiho besedili:
»Nije zmija zmiju privarila,
Kako nas je Senjanine Ive.«
== Povezani članci ==
| |||