Stanko Fabris: razlika između inačica

Srednju tehničku školu završio u Splitu [[1930.]] Studirao na Nacionalnoj visokoj školi arhitekture i dekorativnih umjetnosti u [[Brisel]]u, gdje je [[1939.]] diplomirao u H. van de Veldea. Nakon studija bio zaposlen kao projektant u upravi [[Primorska banovina|Primorske banovine]] u Splitu. Od [[1942.]] radi u građevnom poduzeću Z. Franjetića u Zagrebu, odakle tijekom rata odlazi u [[partizan]]e. Godine [[1945.]] –[[1947.]] referent je arhitektonskog odsjeka [[NOO|NOO-a]] u [[Bjelovar]]u. Od [[1947.]] živi u Zagrebu te radi u Projektnom zavodu Hrvatske, a od [[1954.]] do umirovljenja [[1980.]] vodi Projektni biro "Zagreb".<ref name="LZMK"/><ref name="LZMK2"/>

Po njegovim su projektima izvedeni stambeni objekti u Splitu (kuća u Dražancu, [[Arhitektura u 1950.|1950.]]; višekatnice na [[Bačvice|Bačvicama]], [[Arhitektura u 1951.|1951.]] – [[Arhitektura u 1957.|1957.]]; stambeni blok na Solinskoj cesti, [[Arhitektura u 1960.|1960.]]; soliter u Smodlakinoj ul., [[Arhitektura u 1961.|1961.]] – [[Arhitektura u 1962.|1962.]]; šest solitera na [[Glavičine|Glavičinama]], [[Arhitektura u 1962.|1962.]] – [[Arhitektura u 1965.|1965.]]), Zagrebu (višekatnice u [[Ulica grada Vukovara (Zagreb)|Ulici grada Vukovara]], [[Arhitektura u 1956.|1956.]]), [[Niš]]u u [[Srbija|Srbiji]] ([[Arhitektura u 1958.|1958.]]), [[Podgorica|Podgorici]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] ([[Arhitektura u 1962.|1962.]]), [[Šibenik]]u, [[Zadar|Zadru]]; javne zgrade: Klinika za tumore (isprva zgrada [[općina|općine]] [[Črnomerec]], [[Arhitektura u 1955.|1955.]] – [[Arhitektura u 1967.|1967.]]), administrativna zgrada u Petrinjskoj ul., kbr. 20 ([[Arhitektura u 1959.|1959.]]), zgrada [[HPT|HPT-a]] na Prilazu baruna Filipovića ([[Arhitektura u 1962.|1962.]]) i poslovna zgrada na [[Trg maršala Tita (Zagreb)|Trgu maršala Tita]] ([[Arhitektura u 1962.|1962.]]) u [[Zagreb]]u, palača pravosudnih ustanova u [[Split]]u ([[Arhitektura u 1964.|1964.]] – [[Arhitektura u 1967.|1967.]]); školske zgrade u [[Buzet]]u ([[Arhitektura u 1947.|1947.]]), [[Seget]]u (kraj [[Trogir]]a, [[Arhitektura u 1958.|1958.]]), Daruvaru ([[1959.]]), [[Gradac|Gradcu]] (kraj [[Drniša]], 1959.), [[Drniš]]u ([[1962.]]), [[Glina|Glini]] ([[Arhitektura u 1963.|1963.]]); mnogi drugi objekti, među kojima [[vinarija|vinarije]] u [[Drniš]]u ([[1955.]]), [[Mostar]]u ([[1956.]]), Splitu (u staroj gradskoj luci, [[1958.]] – [[1960.]], suautor D. Vesanović), [[Vis]]u ([[1959.]]), Zadru ([[1959.]]), Grudama u [[Hercegovina|Hercegovini]] ([[1960.]]), [[Metković]]u ([[1960.]]), [[Vrgorac|Vrgorcu]] ([[1962.]]), [[Vršac|Vršcu]] u [[Vojvodina|Vojvodini]] ([[1963.]]), [[Negotin]]u u [[Srbija|Srbiji]] ([[1964.]]), Poreču ("Plava laguna", [[1979.]]), Đakovici na [[Kosovo|Kosovu]] ([[1981.]]), Osijeku ("Erdut", [[1982.]]), tvornice alkoholnih pića "Badel" u Zagrebu ([[1969.]]), "[[Dalmacijavino]]" u Splitu ([[1979.]]) i "Vrgorka" u [[Vrgorac|Vrgorcu]] ([[1982.]]) te bezalkoholnih pića "Badel" u Zagrebu ([[1972.]]) i "Dalmacijavino" u Splitu ([[1976.]]).<ref name="LZMK"/><ref name="LZMK2"/>

Fabris je sljedbenik načela [[funkcionalizam|funkcionalizma]] i međunarodnoga stila u suvremenoj arhitekturi. Njegove se građevine odlikuju čitkošću konstrukcije i dobrim izborom materijala primjerenih ambijentu. S uspjehom je u krševit dalmatinski krajolik uklopio četverorazrednu osnovnu školu u Segetu, postigavši plastičnost kontrastima kamenih, staklenih i obojenih ožbukanih ploha te peterorazrednu školu u Gradcu, koju karakteriziraju lagane razvedene kamene mase. Po njegovu projektu neko su se vrijeme u Hrvatskoj gradile tipizirane jednorazredne škole s učiteljskim stanom. Prvi je u nas projektirao suvremene industrijske vinarije.<ref name="LZMK"/><ref name="LZMK2"/>

Bavio se [[veslanje]]m. Bio je član splitskoga [[HVK Gusar|Gusara]], a kao [[Jugoslavenska veslačka reprezentacija|jugoslavenski reprezentativac]] s klupskim je osmercem osvojio prvo mjesto na europskom prvenstvu [[Šport u 1932.|1932.]] u [[Beograd]]u.<ref name="LZMK"/><ref name="LZMK2"/>

Dobio je nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor" [[1981.]] i "Viktor Kovačić" [[1996.]]<ref name="LZMK"/><ref name="LZMK2"/>