Povijest Bosne i Hercegovine: razlika između inačica

 

=== Veliki hercegovački ustanak ===

{{glavni|Hercegovački ustanak (1875.-1878.)}} {{glavni|Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu#Opadanje osmanske vlasti u drugoj polovici 19. st.|Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu#Ustanak 1875. i austro-ugarska okupacija 1878.|l1=Opadanje osmanske vlasti u drugoj polovici 19. st.|l2=Ustanak 1875. i austro-ugarska okupacija 1878.}}

 

 

I dok je čitavo Osmansko Carstvo pokušavalo provoditi reforme, muslimansko plemstvo u Bosni se protivilo uvođenju građanskih sloboda i gubljenju dotadašnjih svojih povlastica. Godine 1832. počeo je [[Veliki bosanski ustanak|pokret za autonomiju Bosne]] u okviru Turske, ali je njegov vođa [[Husein-kapetan Gradaščević|Husein-beg Gradaščević]] uz pomoć hercegovačkog plemstva bio potučen. Potpuni slom konzervativnog bosanskog plemstva izveo je 1852. godine poturčeni Vlah iz Hrvatske, [[Omer-paša Latas]]. Bio je to pravi pokolj muslimanskog plemstva sličan onom spomenutom nad katoličkim bosanskim plemstvom kod [[Dobor]]a 1408. godine.

Kad je slomljeno muslimansko plemstvo, počeli su ustanci pokorenih kršćana, tzv. raje, poglavito na granici s Crnom Gorom, koja je sustavno pomagala ustanike. Ustanci su se dizali u [[istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] redom: 1852., 1857., 1862. i posljednji protiv turske vlasti 1875. godine. Svi su oni imali za cilj proširenje Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, rješavanje istočnog pitanja u njihovu korist. Iza tih ustanaka stajale su [[Rusko Carstvo|Rusija]] i [[Austro-Ugarska]] koje su nastojale svaka sa svoga stajališta podijeliti [[Balkanski poluotok]], prva radi osvajanja morskih tjesnaca i izlaza u [[Sredozemlje]], a Austrija i iza nje [[Njemačko Carstvo|ujedinjena Njemačka]] željele su imati Bosnu i Hercegovinu kao "put prema Istoku" (''Drang nach Osten'').