Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina: razlika između inačica

 

U složenim uvjetima [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] tijekom 1991. godine, [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati]] i [[Bošnjaci]] uspješno su surađivali nastojeći ojačati samostalnost SR Bosne i Hercegovine, čemu su se protivili Srbi, koji su po beogradskim velikosrpskim planovima djelovali u smjeru razbijanja Bosne i Hercegovine i stvaranja nacionalne srpske države na tlu bivše Bosne i Hercegovine, s konačnim ciljem priključivanja [[Velika Srbija|svesrpskoj državi]].

Odmah nakon izbora Srbi osnivaju po općinama nelegalna "nacionalna vijeća", koja u proljeće 1991. prerastaju u "zajednice općina", a ove pak od rujna do studenoga u četiri [[Srpska autonomna oblast|srpskih autonomnih oblasti]]: [[Bosanska krajina|Bosansku krajinu]], [[Bosanska Posavina|Sjevernu Bosnu]], [[Semberija|Semberiju]], [[Romanija|Romaniju]] i [[Istočna Hercegovina|(Istočnu) Hercegovinu]]. U njima Srbi uspostavljaju paradržavnu upravu, pripravljaju oružanu pobunu, u čemu im osobito pogoduje koncentracija [[JNA]] u Bosni i Hercegovini nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske te sudjeluju u [[Domovinski rat|velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku]].

 

Memorandum o suverenitetu Bosne i Hercegovine, tjesno izglasan 12. listopada 1991., Srbi iskorištavaju za napuštanje i bojkot Skupštine SRBiH, a 9. siječnja 1992. jednostrano proglašavaju [[Republika Srpska|Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu]]. U prosincu 1991. godine, SR BiH je podnijela zahtjev za međunarodnim priznanjem. 25. siječnja 1992. godine, sat vremena nakon što je odgođena sjednica, Skupštine SRBiH na poticaj [[EU|Europske zajednice]] poziva na referendum o neovisnosti. U konačnici, usuglašeno djelovanje SDA i HDZ-a okrunjeno je početkom travnja 1992. međunarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine, kada otpočinje rat.

 

[[Rat u BiH|Prvi znak oružane agresije]] bio je kad je tenkovska kolona JNA išla kroz zapadnu Hercegovinu na Hrvatsku, Hrvati su [[zaustavljanje tenkova u Pologu|zaustavili]] tu tenkovsku kolonu u [[Polog]]u [[7. svibnja]] [[1991.]], a srpski specijalci desantom potom zauzeli položaje kod Pologa.<ref>[http://vojnapovijest.vecernji.hr/polog-1991-godine-937725 Vojna povijest] Mario Knezović: ''Polog 1991. godine'', 9. svibnja 2014. (pristupljeno 25. travnja 2017.)</ref> [[10. svibnja]] 1991. milicija tzv. SAO Krajine napala je hrvatsko selo [[Uništa]] na zapadu BiH, na Dinari. <ref name="Prlić">[http://www.vecernji.hr/hrvatska/izvaci-iz-jos-neobjavljene-knjige-jadranka-prlica-za-hrvate-u-bih-rat-je-poceo-1991-godine-1164211 Večernji list] Jadranko Prlić: ''Izvaci iz još neobjavljene knjige Jadranka Prlića: Za Hrvate u BiH rat je počeo 1991. godine '', 19. travnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)</ref> Srpsko-muslimanski [[Sporazum Karadžić - Filipović]] uz odobrenje Alije Izetbegovića u srpnju 1991.<ref>(boš.) [http://www.nezavisne.com/index/kolumne/Historijski-sporazum/30644 Nezavisne] Kolumne. [[Muhamed Filipović]]: ''Historijski sporazum'', 15. listopada 2008. (pristupljeno 25. travnja 2017.)</ref> i dogovor [[Muslimanska bošnjačka organizacija|MBO]] i [[SDS BiH|SDS]] o zajedničkoj platformi za foriranje saveznog poretka u Jugoslaviji kolovoza 1991., nije ulijevao povjerenje, jer nacrt je pozivao Muslimane i Srbe da se udruže da "očuvaju Jugoslaviju kao jedinstvenu državu".<ref name="Bugajski1994">{{cite book|author=Janusz Bugajski|title=Ethnic Politics in Eastern Europe: A Guide to Nationality Policies, Organizations, and Parties|url=https://books.google.com/books?id=PXScAJFQFloC&pg=PA27|year=1994|language=eng.|publisher=M.E. Sharpe|isbn=978-1-56324-282-3|pages=27–28}}</ref> Sljedeći veliki znak bio je napad JNA na većinska hrvatska sela oko [[Ravno]]g u istočnoj Hercegovini, od [[1. listopada|1.]] do [[6. listopada]] 1991. godine. Nakon uništenja [[Ravno]]g, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu ("To nije naš rat!" - [[Alija Izetbegović]]). Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da Ravno uopće nije u BiH. Ravno je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost republičkog rukovodstva da spriječi uporaba područja BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku.

 

Kao odgovor na srpske autonomne oblasti, ne dovodeći u pitanje svoju podršku državnoj neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti, [[HDZ BiH]], kao vrhovna politička i društvena institucija [[Hrvati u BiH|Hrvata u BiH]] zalagao se za njezino ustrojstvo kao složene federativne države konstituirane od samoupravnih, uvjetno rečeno nacionalnih, teritorijalnih jedinica. Na prekretnici 1991. i 1992. to se zalaganje posebice snažno očitovalo osnivanjem niza teritorijalno-samoupravnih [[Herceg-Bosna|hrvatskih zajednica]]. Prva takva zajednica bila je [[Hrvatska zajednica Bosanska Posavina|Bosanska Posavina]], koja je osnovana 12. studenog 1991., slijedile su [[Herceg-Bosna]] 18. studenog 1991., [[Hrvatska zajednica Usora|Usora]] 14. siječnja 1992. i [[Hrvatska zajednica Srednja Bosna|Srednja Bosna]] 27. siječnja 1992. godine.

 

[[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine]] proveden je 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine, na kojem je 64 do 67% od biračkog tijela izašlo na glasanje, a gotovo 98% je glasalo za nezavisnost. U području gdje je vlast držao SDS referendum nije proveden. Dana 6. travnja 1992. godine, [[Europska zajednica]] je priznala Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu državu u njenim postojećim granicama.