Vinko Grubišić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Vinko Grubišić''' ([[Posuški Gradac]], [[Posušje]], [[5. travnja]] [[1943.]]) je [[hrvatska književnost u BiH|hrvatski književnik]], antologičar i jezikoslovac iz BiH. Živi i radi u [[Kanada|Kanadi]]. Piše [[pjesme]], [[esej]]e i [[Monografija|monografije]]. Dopisni član [[HAZU]] od 2016. godine.<ref name=HAZU/>
== Životopis ==
Rodio se je u Posuškom Gradcu u Hercegovini. U Zagrebu je studirao slavistiku. Nakon završene tri godine studija slavistike i latinskoga jezika odlazi u Austriju, a zatim u Fribourg u Švicarsku, gdje studira germanistiku, filozofiju, klasičnu filologiju i antropologiju; diplomirao je iz slavistike i pedagogije 1970. godine<ref name=HAZU>[http://info.hazu.hr/upload/File/Mediji14/BIOGRAFIJE-NOVIH-CLANOVA-HAZU.pdf HAZU] ''Novi članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti'' str. 4-5 (pristupljeno 5. travnja 2020.)</ref> u [[Fribourg]]u. 1965. je godine otišao u [[hrvatska emigracija|emigraciju]]. Doktorirao je u Francuskoj, u [[Aix-en-Provence]]u
Njegovo se ime spominje kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u [[hrvatsko iseljeništvo|hrvatskomu iseljeništvu]], zajedno s imenima [[Branko Franolić|Branka Franolića]] u [[Engleska|Engleskoj]], [[Pero Tutavac Bilić|Pere Tutavca Bilića]] u Argentini, i [[Antun Knežević (jezikoslovac)|Antuna Kneževića]] u Njemačkoj, te [[Krsto Spalatin|Krste Spalatina]] i [[Ante Kadić]]a u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].<ref name="Grubišić">Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), ''Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14.–18. rujna 1999.).'' Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., {{ISBN|953-175-112-9}}, str. 401.–408. (citirano sa str. 407.).</ref>
, nakon čega odlazi u Kanadu, gdje se bavio različitim poslovima – između ostalog predavao je u srednjoj školi hrvatski, njemački i francuski, bio sudski tumač i sl. Od 1988. pa sve do umirovljenja (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost.
Pisao je o [[hrvatska ćirilica|hrvatskoj ćirilici]], zastupajući, kao i [[Eduard Hercigonja]] i [[Benedikta Zelić-Bučan]] tezu da je besmislena tvrdnja da se bosančica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedočeni tekstovi još od [[Humačka ploča|Humačke ploče]], [[Povaljska listina|Povaljskoga praga]] ili [[listina kneza Đure Kačića|listine kneza Đure Kačića]] koji vremenski prethode bilo čemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze.<ref>Vinko Grubišić: Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, KHR/[[Ziral]], Barcelona/Mostar 1978.</ref>
Line 11 ⟶ 13:
== Djela ==
a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary CroatianI (1994., 2003.), Elementary CroatianII (1996., 2008.), Croatian Grammar (1996., 2007.),Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević, 2007.) te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić, 2007.). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel. Školsku godinu 1985. proveo je kao gostujući lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, u Australiji. S fra Ljubom Krasićem objavio je dva priručnika za učenje hrvatskoga jezika u izvandomovinskim školama Hrvatski jezik 1 i Hrvatski jezik 2. Poznatije su mu knjige jezikoslovnih radova O hrvatskom jeziku (1975.) i Grafija hrvatske lapidarne ćirilice(1978.). <ref name=HAZU/>
Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologije hrvatske lirike od sredine 1980-ih. Pisao je eseje i monografije iz područja [[književna teorija|teorije književnosti]], [[kroatistika|kroatistike]] i [[opće jezikoslovlje|općeg jezikoslovlja]]. Objavljene u mnogim zbornicima (ističe se ''Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu''<ref>Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14. – 18. rujna 1999.). Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., {{ISBN|953-175-112-9}}, str. 401. – 408. (citirano sa str. 407.).</ref>). Priređivao je knjige, među kojima su najbitnije udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za izvandomovinstvo.▼
▲
Surađivao je u časopisima ''[[Jezik (časopis)|Jezik]]'' i ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]''.<ref>''[[Mak Dizdar|Mak-Mehmedalija Dizdar]], pjesnik mramorova.'' - Prigodom njegove smrti (1917-1971). ''[[Hrvatska revija]]'', sv. 4., str. 451-454., 1971. (Ovaj su prilog sastavili [[Ferid Karihman|F. Karihman]] I. dio i Vinko Grubišić II. dio)</ref>
Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologije hrvatske lirike od sredine 1980-ih. Pjesme mu je na poljski prepjevala poljska književnica [[Łucja Danielewska]] i objavila u antologiji ''Zywe zradla''.
Nepotpun popis djela:<ref name=HAZU/>
* ''Robotov poljubac'', (zbirka pjesama), 1974.
* ''O hrvatskom jeziku'', 1975.
* ''Grafija lapidarne hrvatske ćirilice'', 1978.
* ''Tri drame (Prokrvavljena Brina, Legenda o Sv. Jurju i Spomenik)'', drame, 1981.
* ''Ne začuđuju čudesa'', drame, 1982.
* ''Bibliography on the Croatian Language'', 1983.
* ''Bitarion'', (pjesme), 1987.
* ''Gregorijanske šutnje'', (zbirka pjesama), 1989.
* ''Hrvatska književnost u egzilu'', 1991.
* ''Druženja s tijelom'', pjesme (1995.)
* ''Stazama samih središta'', pjesme (2005.)
* ''Hrvatski jezik 1'', 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor [[Ljubo Krasić]])
* ''Hrvatski jezik 2'', 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasić)
Uz Hrvatsku književnost u egzilu(1991.), objavio je knjige eseja Izazovne teme starije hrvatske književnosti (2006.), Volitve(2007.) te monografiju Artaud (2000.). Od prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo ove: Američko gerilsko kazalište (1997.), Kazalište i njegov dvojnik Anonina Artauda (2002.), Plovidba sv. Brendana opata (2004.), Erazmo i kršćanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005.), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006.), Latinsku poeziju srednjega vijeka (2010.), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stipčević, 2008.) te Krilati pjev (2012.). Skupa s dr. Vladimirom Bubrinom uređuje godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi. U suradnji s dr. V. Bubrinom objavio je dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja(2015.).<ref name=HAZU/>
== Ostalo ==
Line 36 ⟶ 44:
== Nagrade i priznanja ==
* [[1995.]]: Odlikovan je [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Antuna Radića.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_07_46_928.html Odluka kojom se odlikuju redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića], ''[[Narodne novine]]'', br. 46, 28. svibnja 1995.</ref>
* Dobio je Nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971.), a 2003. Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II' Golden Jubilee Medail) za kulturni doprinos Kanadi, Davidijadu (skupa s dr. Vladimirom Bubrinom) za 2011. godinu te Nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom sajmu knjiga 2012. godine. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše.<ref name=HAZU/>
== Izvori ==
* [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19283 Intervju: Dr. Vinko Grubišić, profesor emeritus Sveučilišta Waterloo u Kanadi. Katoličke misije i župe - prave čuvarice hrvatskoga jezika], [[Glas Koncila]] 43 (1948), 23. listopada 2011. Razgovarao Ivan Uldrijan.
{{izvori}}
{{HAZU}}
{{GLAVNIRASPORED:Grubišić, Vinko}}
| |||