Marija (majka Isusova): razlika između inačica

'''Bogorodica''' ([[grčki jezik|grč.]] Θεοτόκος ''Theotokos''; [[Staroslavenski jezik|strsl.]] Богородица) je jedan od naslova koji se raznim [[kršćanstvo|kršćanskim]] crkvama pridaje Mariji, [[Isus]]ovoj majci. Premda se koristio i ranije, ovaj je naziv službeno prihvaćen kao važeći za čitavu Crkvu na [[Efeški sabor|Efeškom saboru]] ([[431]].) godine, u jeku rasprava oko Kristove naravi i sukoba s [[nestorijanstvo]]m. To je potvrdio i [[Kalcedonski sabor]] [[451]]. godine. Naslov Bogorodica izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi. Osobitu ulogu u teološkom definiranju ovog pojma imao je [[Ćiril Aleksandrijski]]. U [[Evanđelje po Luki|Evanđelju po Luki]], Elizabeta je rekla Mariji: "Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? (Lk 1,43)". Izraz "majka Gospodina" može se direktno primijeniti na Marijino bogomaterinstvo .<ref name=gk> Glas Koncila, broj 1468-1469, Zagreb, kolovoz 2002.</ref> Sv. Justin navodi u svojim ''Djelima'' da je “Krist, Sin Božji, postao prije jutarnje zvijezde i mjeseca, utjelovljuje se i rodi od te Djevice, potomstva Davidovog” (''Djela'', 45,4).

'''Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije''' je [[katoličanstvo|katolička]] dogma, koja tumači da je jedinstvenom [[Bog|Božjom]] povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje [[Istočni grijeh|istočnoga grijeha]] od trenutka svoga [[začeće|začeća]]. Začeta je biološkim putem od svojih roditelja [[Sveti Joakim|Joakim]] i [[Sveta Ana|Ana]]. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od [[Bog]]a i živjela je život posve bez [[grijeh]]a. Dogmu je proglasio [[papa]] [[Pio IX.]] bulom "Ineffabilis Deus", [[1854]]. godine. Milost nije Marijina zasluga, već Božji dar. Anđeo [[Gabriel]] nazvao je Mariju "milosti puna". Sveti [[Ivan Duns Škot]] protumačio je kako je Mariju, Bog unaprijed očuvao od zaraze istočnoga grijeha, predodredivši je za majku svoga Sina i to zaslugom Kristova otkupiteljskoga djela <ref>Glas Koncila, broj 1468-1469, Zagreb kolovoz 2002.<name=gk/ref>.