Trebinje: razlika između inačica

U Drugome svjetskom ratu je u NDH u [[Velika župa Dubrava|Velikoj župi Dubravi]] u kojoj je sjedištem kotarske oblasti.<ref name=HEncTrebinje/> U kotarskoj oblasti NDH bile su općine Brda, Lastva, Primorje, Šuma, Zahumlje, Zupci, Dživar i grad Trebinje. NDH je proglašena [[10. travnja,]]. a
[[17. vlasttravnja]] Dijelovi talijanske 9. armije ušli su u Trebinje.<ref name="znaci-Trebinje">[http://znaci.net/arhiv/odrednica/trebinje Znaci.net] ''Odrednica: Trebinje'' (pristupljeno 6. travnja 2020.)</ref> Vlast NDH je u ovom dijelu istočne Hercegovine uspostavljena [[18. svibnja]]. [[22. svibnja]] ustaše službeno preuzimaju vlast u Hercegovini. Domobranske snage stigle su [[24. svibnja]]. Činio ih je 14. domobranski puk (7. i 8. bataljun i Trebinjski bataljun). Glavni zapovjednik bio je potpukovnik Muhamed Aganović. Stožer, pristožerne postrojbe i posadni bataljun bili su smješteni u gradu, a ostatak raspoređen na graničnim mjestima prema Crnoj Gori. [[28. svibnja]] 1941. iz Zagreba u Trebinje je stigao [[Borivoje Rotkvić|Borivoje Rotkvić]], sin zagrebačkog profesora Rotkvića iz Vinogradske ceste, prijeratni pripadnik organizacije ''Matija Gubec'' (u Jugoslaviji kvalificiranoj kao teroristička) sa skupinom studenata Zagrebačkog sveučilišta. Sebe su nazvali ''zaštitni lovci''. Zadaća im je bila izvrše pripreme za organizovanje vlasti NDH. S terena su od članova i simpatizera ustaškog pokreta dobili podatke. Po dolasku su zapovijedili da se uklone ćirilični natpisi s radnja i javnih mjesta, na spomenicima Njegošu i Herojima za slobodu. Mjera je odmah sprovedena. U lipnju je ova skupina ustaša imala apsolutnu vlast u gradu. Ustaški povjerenik za istočnu Hercegovinu bio je [[Alija Šunjak]]. Predratni apsolutni gospodari u tvorevini velikosrpskih hegemonista našli su se odjednom u podređenom položaju. Ustaška organizacija oformila je svoju organizaciju, ustaški [[Logor (ustaški pokret)|logor]]. Logornik je postao Muhamed Šarić, zamjenik mu trgovac iz Trebinja Pero Šutić, a za članove logora mjesni katolički župnik don Marijan Vujinović, ljekarnik Jure Srinčić, Salko Resulović, fotograf Juraj Kežić, činovnik Nikola Kisić, a kotarski načelnik postao je Muhamed Tafro.

Uspostavljena je i organizacija [[Ustaška mladež|Ustaške mladeži]], na čelu koje je bio gimnazijalac Safet Mursel, a pomoćnica bila je Nazifa Resulbegović. [[30. svibnja]] stigao je stožer 14. domobranskog puka. Prve srpske žrtve u Trebinju su ubijene u noći [[31. svibnja]] na [[1. lipnja]] 1941. godine. Premetačina je trajala cijelu noć. Pridošli i domaći ustaše su po već od prije pripremljenim popisima išli po kućama i išli po Srbe iz Trebinja za koje su znali da su pripadali predratnoj četničkoj organizaciji (u kojoj je bilo i nekoliko trebinjskih muslimana). Strijeljali su skupinu četnika iz Trebinja iz okoline jer su se isticali u ratu protiv Hrvata, protivnici općih interesa hrvatskog naroda, bili članovi četničkog društva i Sokola, solunski dobrovoljci, istaknuti u mržnji protiv Hrvata, i za koje se sumnjalo da su spremni u svakom trenutku poduzeti akciju protiv Hrvata. Uzeli su skupinu uglednijih Srba za taoce kao jamstvo da će stanovništvo biti mirno. Iako nije bilo otvorenog iskazivanja negodovanja, ustaški policijsko-obavještajni sustav s pravom je očekivao srpsku oružanu reakciju. Znali su da se sprema oružana akcija pa su NDH i Italija uputili poziv stanovništvu da preda oružje, čemu se stanovništvo slabo odazvalo. Ustaška izvješća govorila su i o odbijenim napadima četnika na Trebinje, što su srpski izvori poslije negirali. Ustaška odmazda nakratko je pacificirala Srbe koji su se zatvorili u svoje domove. Dio ih se sklonio u Herceg Novi i crnogorsko primorje pod zaštitu Italije, a podosta trebinjskih srpskih intelektualaca sklonio se u talijanski protektorat Crnu Goru. Sutradan [[2. lipnja]] po gradu su osvanuli plakati s imenima strijeljanih i razlogom smrtne kazne: bili su četnici koji su pripremali pobunu protiv ustaške vlasti. Polijepljeni su plakati sa zabranama i kaznama. Srbima i Židovima je zabranjeno kretanje od 17 do 6 h. Ustaška vlast je u Trebinju potrajala 111 dana, do lipanjskog četničkog ustanka. U tom razdoblju oštećeno je i uništeno dosta stvari u svezi sa srpskom tradicijom i srpskog predznaka, osobito spomenici i darovi [[Jovan Dučić|Jovana Dučića]].<ref name="S druge strane istorije9"/>

[[24. lipnja]] Četnički ustanici napali su oružničku postaju Lukavac kod Nevesinja čime je izbio masovni ustanak naroda gornje Hercegovine. Za pet dana zauzeli su dijelove nekoliko kotara, uključujući trebinjski.<ref name="znaci-Trebinje"/> Narednih mjeseci Trebinje je bilo obasuto muslimanskim izbjeglicama koje su bježale su ispred talijanskih, partizanskih i četničkih snaga. Dok je bio [[Abdulah Čamo]] bio logornik u [[Trebinje|Trebinju]], početkom listopada 1941. [[Ministarstvo narodne prosvjete NDH]] imenovalo je [[Mustafa Mehić|Mustafu Mehića]] za državnog vjeroučitelja u Trebinju. Čamo i Mehić su skrbili o njima.<ref name="svjetlopis">[http://www.svjetlopis.web44.net/zivotopisi/camo-abdulah.htm Hrvatsko-bošnjački savez] ''Životopisi: Čamo, Abduhal'' (pristupljeno 11. svibnja 2017.)</ref>