Mala Azija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m Razdvojbe |
||
Redak 11:
==Stanovništvo i religija==
Broj stanovnika se od [[1930]]. sa 12 milijuna povećalo na današnjih 55-58 milijuna, što znači udvostručenje svakih 30 godina. Današnje stanovništvo se sastoji od [[Turci|Turaka]], [[Kurdi|Kurda]] i pripadnika drugih naroda. Pored navedenih, postoje još i brojne druge manjine, kao [[Zaza]], [[Arapi]], [[Armenci]], [[Asjori|Asirci]], [[Bugari]], [[Gruzijci]], [[Grci]] (koji su do "razmjene stanovništva" 1922/23 imali učešće veće od 10 posto) i [[Čerkezi]].
U odnosu na religioznu pripadnost dominira [[islam]] (98%, od toga 70-80% [[Suniti|sunita]] i 20-30% [[Aleviti|alevita]]). [[Kršćani]] čine samo 0,2%, a još oko 1910. godine ih je bilo oko 20% (prije svega [[Grci]] na zapadu i sjeveru [[Pontski Grci]]). Od drugih religijskih zajednica (točni podatci nisu poznati) treba spomenuti još oko 20.000 [[Židovi|Židova]].
Redak 29:
Ime "Mala Azija" je povijesno izvedeno od naziva rimske provincije [[Azija (rimska provincija)|Azija]], koje se odnosilo samo na zapadni dio današnje [[Turska|Turske]].
Oko [[2000. pr. Kr.]] je u [[Anatolija|Anatoliji]] postojala kneževina [[Hati]] (također ''Protohetiti''). Istisnuli su ih [[indoeuropski narodi|indoeuropljani]] koji su ovamo došli iz područja [[Kavkaz]]a: Narodi [[Pala (narod)|Pala]] su se smjestili na sjeveru (najviše u [[Paflagonija|Paflagoniji]]), a [[Nesi]] i [[Luvijci]] u srednjoj i južnoj Anatoliji. Nakon prvih kneževina, od [[1660. pr. Kr.]] osnivaju Veliko kraljevstvo [[Hetiti|Hetita]] ([[1460. pr. Kr.]]-[[1190. pr. Kr.]]. Ova je [[federacija]] uz [[Egipat]] bila druga velesila tadašnjeg vremena.
U [[9. stoljeće pr. Kr.|9. stoljeću pr. Kr.]] stvara se '''carstvo''' [[Urartu]] na kasnijem području [[Armenistan]]a na istočnoanatolskom [[Eufrat]]u. Kralj Sa(r)dur I. (oko [[830. pr. Kr.]] osniva glavni grad [[Tušpa]] na [[jezero Van|jezeru Van]]. Razvijaju vrlo kvalitetan sistem [[navodnjavanje|navodnjavanja]], uzgajaju stoku, obrađuju metale i stvaraju vlastite [[hijeroglifi|hijeroglife]]. Oko [[620. pr. Kr.]] carstvo osvajaju i uništavaju [[Skiti]].
Redak 37:
* od sjeverozapada prema jugu: Helespont (Dardaneli), [[Mizija]], [[Lidija]], [[Karija]] i [[Licija]],
* na južnoj obali: [[Pamfilija]], [[Pizidija]] i [[Cilicija]],
* na sjeveru: [[Bitinija]], [[Pont (kraljevstvo)|Pont]], [[Paflagonija]] i [[Armenija]]
* u unutrašnjosti: Galacija (odnosno [[Frigija]]) i [[Kapadocija]].
[[546. pr. Kr.]] veliki [[
[[334. pr. Kr.]] [[Aleksandar Veliki]] prelazi [[Mramorno more]] i pobjeđuje [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Perzijance]]. Poslije Aleksandrove smri, njegovi nasljednici dijele carstvo, a Mala Azija je pripala [[Seleuk I. Nikator|Seleuku I. Nikatoru]].
Redak 50:
Nakon [[60. pr. Kr.]] obalna područja dospijevaju pod [[Rimsko Carstvo]] ([[Pompej]]). Ozbiljan protivnik im je bio [[Mitridat VI.]], vladar Ponta ([[121. pr. Kr.]] - [[63.]]). Kasnije je anektirana i unutrašnjost, a oko 65. godine su provincije na nov način organizirane ([[Pont (rimska provincija)|Pont]] na sjeveru, [[Cilicija]] na jugu i Sirija na istoku). Kraljevi Galacije, Kapadocije i Paflagonije su kao [[vazal]]i Rima i kao obrana prema susjedima zadržali svoja prijestolja.
S [[August]]ovim "Rimskim mirom" počelo je oko početka nove ere razdoblje procvata ovih krajeva i trajalo sve do [[2. stoljeće|2. stoljeća]] (carevi [[Trajan]] i [[Hadrijan]]). Oko [[50]]. godine [[kršćanstvo]] se počinje širiti, u početku u gradu [[Perge]] a kasnije do glavnog grada [[Efez]]a i do [[Grčka|Grčke]] (vidi [[Pavlova pisma]]). Nastala su prva biskupska sjedišta - među ostalim [[Mira (Turska)|Mira]] u kojoj je oko 350-te djelovao [[Sv. Nikola]], a i prvi [[koncil]]i su se održavali u Maloj Aziji.
Godine [[324.]], [[Carigrad]] je postao sjedište [[Bizant|Istočnog Rimskog carstva]]. Nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog carstva]] Mala Azija ostaje za 700 do 1100 godina pod bizantskom vladavinom s velikim utjecajem na širu okolinu, primjerice sve do Rusije.
===Seldžuci, Mongoli i Osmanlije===
Redak 58:
U [[11. stoljeće|11. stoljeću]] s istoka uz podršku [[Arapi|Arapa]] dolaze turkmenski [[Seldžuci]]. Nakon pobjede kod Malazgrita 1071. stječu prevlast nad većim dijelom Anatolije. Centar njihove vlasti bio je u gradu Ikonion (danas velegrad [[Konja]]), 200 km južno od [[Ankara|Ankare]] (Ankyra, od 1023. [[Angora]]). U 12. stoljeću je [[Bizant]] uspio vratiti neka područja. Istočno rimsko carstvo propalo je tek [[1453]]. nakon pada [[Carigrad]]a u ruke [[Osmansko carstvo|Osmanlija]].
S dolaskom [[Mongoli|Mongola]] sredinom 13. stoljeća Seldžučko se carstvo raspalo na veliki broj turskih kneževina. Jedna od tih dinastija, prema svom vođi [[Osman I.|Osmanu I.]] nazvana Osmani podjarmila je okolna područja a [[1326.]]
===Prvi svjetski rat i "Razmjena stanovništva"===
| |||