Pokolj u Ahmićima: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 23:
[[Ahmići]] su bili apsolutno legitiman vojni cilj, selo u kojem su se, unatoč često ponavljanim niječućim lažima visokih oficira Armije BiH i lažnim bošnjačkih svjedočanstvima na suđenjima u Haagu, stalno nalazile dobro naoružane, ukopane i utvrđene bošnjačke snage, uključujući džamiju i osnovnu školu. Po spoznajama hrvatskih obavještajaca, upravo tada služilo za njihovo okupljanje.<ref name="Charles">Charles Shrader: ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni - Vojna Povijest 1992. - 1994.'', Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2004.</ref>
Koncem prosinca 1992. i početkom siječnja 1993. Ahmići su bili značajno vojno uporište Armije BiH, smješteno na samoj komunikaciji između Busovače s jedne te Viteza i Novog Travnika s druge strane, zemljopisno dijeleći Lašvansku dolinu na dva djela. Laž da nije bilo vojnih formacija u Ahmićima iznio je zapovjednik 3. korpusa Armije BiH [[Enver Hadžihasanović]], inače predratni pripadnik [[KOS]]-a, kontraobavještajne službe JNA, učenik Aleksandra Vasiljevića i Fikreta Muslimovića.<ref>[https://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/32659-ahmii-su-bili-legitiman-vojni-cilj- HRsvijet.net] M.I. ''Ahmići su bili legitiman vojni cilj '' 11. lipnja 2014. (pristupljeno 23. travnja 2020.)</ref>
[[Armija BiH]] je, 16. travnja ujutro, trebala iskoristiti Ahmiće kao najpogodnije polazište za daljnje napredovanje prema obližnjem [[Vitez (BiH)|Vitezu]] iz pravca istoka jer se selo nalazi na veoma važnoj uzvisini s koje su Bošnjaci još od listopada 1992. nadzirali glavnu cestu [[Travnik]] - [[Busovača]], otežavajući, a povremeno i sprječavali prolazak hrvatskim snagama.<ref name="Charles" />
| |||