Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj: razlika između inačica

Od [[1878.]] do [[1918.]] godine traje [[austro-ugarska|austrijska]] uprava u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Tijekom toga perioda, najznačajni procesi koji su oblikovali društvo bili su: ponovno uključivanje Bosne i Hercegovine u kulturni i politički prostor [[Europa|Europe]] (od [[1878.]] BiH i njeni narodi su dio europskog poretka, i njena sudbina je povezana s europskim ideologijama, sukobima i geopolitičkim planovima) i konačna kristalizacija [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkih]] [[Hrvat]]a i [[Srbi|Srba]] od etničko-vjerskih u moderne političke subjekte, ili, od naroda u nacije, integrirane u nacionalni korpus zajedno sa svojim sunarodnjacima izvan BiH. [[Bošnjaci|Bosanskohercegovački Muslimani]], koji su teško primili odvajanje od [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], i prvi puta se našli pod vlašću stranog, [[kršćanstvo|kršćanskog]] i [[Zapadna Europa|zapadnog]] imperija, reagirali su dvojako: jedan dio (po nekim procjenama, od 100.000 do 200.000 ljudi) se [[Iseljavanje muslimana iz Austro-Ugarske|iselio]] u [[TurskaOsmansko Carstvo|TurskuOsmansko Carstvo]], a drugi su nevoljko prihvatili [[austro-ugarska|austrijsku]] vlast, i pokušali se prilagoditi, bilo inzistiranjem na održanju zatečenog stanja, bilo modernizacijom u [[Zapadna Europa|zapadnom]] stilu.

Usprkos određenim pokušajima osmanskih vlasti da se gospodarstvo i državna uprava osuvremene, modernizacija je u Bosni i Hercegovini bila i dalje u samim počecimapočetcima. Nerazvijeno gospodarstvo, loše i malobrojne prometnice te zastarjela osmanska državna uprava stavili su pred austrougarske vlasti 1878. godine velik zadatak. Posebice je velik bio nedostatak školovanog činovništva i stručnih osoba. Zato je nova vlast od prvih godina uspostavljanja protektorata započela u Bosnu i Hercegovinu dovoditi stručni kadar koji je trebao organizirati državnu upravu i pokrenuti gospodarstvo. Među stručnjacima i obrazovanim ljudima koji su tada došli u Bosnu i Hercegovinu bilo je mnogo Hrvata, ali i ljudi iz drugih krajeva Monarhije. Posebice su se u velikom broju doseljavali [[Slovenci]], [[Česi]], [[Slovaci]] i [[Poljaci]], kojima se nije bilo teško snaći u novoj sredini zbog bliskosti [[Slaveni|slavenskih]] jezika. U početku je na čelu Bosne i Hercegovine bio general [[Josip Filipović]], ali je [[1882.]] uvedena civilna uprava pa je za prvog civilnog upravitelja postavljen [[Mađari|Mađar]] [[Benjamin Kallay|Benjamin Kállay]], tadašnji austrougarski ministar financija.

Kállay je od početka u svojem vođenju Bosne i Hercegovine radio na obrani mađarskih interesa. Mađari su u to vrijeme najveću opasnost vidjeli u ujedinjenju austrougarskihaustro-ugarskih Slavena protiv mađarskog interesa. Zato je i Kállay nastojao u Bosni i Hercegovini voditi takvu politiku koja bi spriječila jačanje ujedinjavanja južnoslavenskih naroda. Prirodnog saveznika za svoje planove našao je u [[aga]]ma i [[beg]]ovima, koji su i dalje bili gospodarski najsnažniji sloj bosanskohercegovačkog stanovništva. Oni su na gospodarskom planu nastojali zadržati svoje posjede, a na nacionalnom i vjerskom planu su se zalagali za ''bošnjaštvo'', odnosno za stvaranje bosanskog nacionalnog identiteta utemeljenog na [[islam]]skoj kulturi. Kállay je u ''bošnjaštvu'' vidio prigodu i za ostvarenje mađarskih interesa, pa je pokušao [[Hrvati|Hrvate]] i [[Srbi|Srbe]] u Bosni i Hercegovini prisiliti da se odreknu vlastitog nacionalnog identiteta i postanu [[Bosanci]] [[Katoličanstvo|katoličke]] i [[Pravoslavlje|pravoslavne]] vjeroispovijesti. Svoju je politiku provodio na grub način zabranjujući hrvatske i srpske institucije i proganjajući isticanje njihovih nacionalnih imena, a pokušavao je stvoriti i umjetni zajednički [[bosanski]] jezik. U svojim nakanama Kállay je ipak veću opasnost vidio i Hrvatima nego u Srbima, što je bilo povezano i s vladavinom [[Khuen Hedervary|Khuena Héderváryja]] u Banskoj Hrvatskoj, kao i s odnosom [[Obrenovići|Obrenovićeve]] [[Kraljevina Srbija|Srbije]] prema Austro-Ugarskoj.

Kállayevo savezništvo s bosanskohercegovačkim plemstvom imalo je ozbiljne posljedice na socijalne odnose. Glavno modernizacijsko pitanje na selu bilo je pitanje [[agrarna reforma|agrarne reforme]], odnosno oduzimanja vlastelinskom plemstvu i davanje iste seljacima, što bi riješilo egzistenciju velikog dijela stanovništva. No austrougarskeaustro-ugarske se vlasti tu reformu nisu usudile provesti, što je znatno utjecalo na gospodarsko i društveno zaostajanje zemlje. Tako su feudalni zemljoposjednički-kmetski odnosi iz [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|osmanskog razdoblja]] ostali na snazi još dugo nakon uspostave austrougarskeaustro-ugarske vlasti.