Ljubo Batalo

Ljubo Batalo (1930.), hrvatski košarkaš i košarkaški dužnosnik.

Ljubo Batalo Rođenje 1930. Trener Reprezentacija

Životopis

Rođen 1930. godine Gornjim Dubravama kod Ogulina. U rodnom selu je četiri godine pohađao osnovnu. U Ogulinu je pohađao prvi razred gimnazije, pa je u školu putovao vlakom, a jedno vrijeme je i živio u Ogulinu. Ogulinska gimnazija imala je samo četiri razreda, pa da bi sestra mogla upisati peti, pa su preselili u Karlovac gdje su stanovali kod prijatelja. Obitelj je bila trgovačka, i imali su trgovinu u Gornjim Dubravama, dvije u Topuskom te gostionu i dobro su živjeli. Otac je prije rata bio član i predsjednik ogranka Hrvatske seljačke stranke u Gornjim Dubravama. U goste su im često dolazili Vladko Maček i Ivan Šubašić. Budući da je otac kao trgovac bio obziran, nije gnjavio sirotinju i mnogo je davao na dug, svi su u tom kraju glasovali za Mačka. U drugom svjetskom ratu sasvim su stradali, ostali bez ičega, i bez kuće u Topuskom i u Gornjim Dubravama. Premda ugledni mačekovac, sudbina je postala neizvjesna obitelji jer su bili "krive" vjere. Ipak, nisu se dirali u njih, jer je očev prijeratni prijatelj bio odvjetnik iz Ogulina Lovro Sušić, poslije doglavnik u NDH. Zbog toga se nisu nove vlasti dirale u njih, ali da bi izbjegli nevolje, otac se sklonio. Obiteljska trgovina im je funkcionirala do 1943. pa im je mati slala hranu u Karlovac iz Gornjih Dubrava. Zatim se odandje iselili sve stanovništvo u sabirni logor u Sisak, a mati je puštena jer je imala dvoje malodobne djece. Ulogu je odigrala majčina prijateljica Ivka Pišmaht, vlasnica drogerije, za koju se poslije doznalo da je bila šefica Gestapoa za taj dio Europe. Otac je bio u lječilištu, ali zapravo je ondje bio sklonjen. Mati, sestra i Ljubo stanovali su do 1944. kod obiteljskih prijatelja sve dok otac nije otac došao iz liječilišta. Otac se zaposlio u jednoj tvrtki, imali su dovoljno za normalan život i tako su dočekali 1945. godine. U Karlovcu su 1945. dobili prazan stan. U SKOJ-u od 1945., ali je ubrzo izbačen jer je s prijateljima slušao američke pjesme. U gimnaziji je s drugovima prvo igrao odbojku, u vrijeme kad je bio velik interes za gimnastiku. Profesorica im nije dopuštala igrati odbojku ili košarku bez gimnastike. Kad je u školu došao profesor Branimir Majder, učenici su počeli učiti košarku, pa tako i Batalo. Majderovom zaslugom u Karlovcu je košarka doživjela bum, jer je predavao u više škola. Batalo je maturirao 1949. godine. U međuvremenu je igrao košarku. Htio je studirati medicinu i biti zubar, no trener ga je odgovorio od toga, računavši da Batalo neće moći trenirati. Upisao je studij ekonomije i dobio stipendiju od ministarstva gospodarstva. U Zagrebu je kao košarkaš stanovao privatno kod trenera, a potom kod tete. Diplomirao je 1956. i zaposlio se u ŽE-ČE-u, koji ga je stipendirao. Nije mu se išlo u Partiju, ali su ga predložili. Budući da je bilo nezgodno odbiti, ušao je. Izašao je neprijavivši se kad je preselio u Zagreb, gdje se zaposlio u Intereuropi, jedan od najjačih špeditera u državi, u kojoj je proveo 27 godina.

Batalo je jedan je od najboljih karlovačkih košarkaša, športskih radnika i privrednika. U 1. saveznoj košarkaškoj ligi 1954. bio najbolji izvođač slobodnih bacanja sa prosjekom višim od 80 posto pogođenih bacanja. Diplomirao je ekonomiju. Obnašao je dužnosti u košarkaškom športu. Bio je na odgovornim funkcijama u Organizacijskim odborima na SP-u u košarci 1970. te na EP-u u košarci 1975. godine.