Džudo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 193.14.245.110 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Vrtleska225 Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 90:
Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (''Menkyo'') i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sustav, kada je [[1883]]. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigo i Tsunejiro Tomita) dodijelio status ''shodan''. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim [[kimono|kimonima]]. Postoji devet učeničkih (''Kyu'') i deset majstorskih (''Dan'') stupnjeva s pripadajućim obojanim pojasevima. Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.
=== Oprema ===
Dvorana u kojoj se trenira
== Tehnike ==
Natjecateljski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (''Nage-waza''), koje se dijele na ručne tehnike (''Te-waza''), bacanja preko kuka (''Koshi-waza'') i nožne tehnike (''ashi-waza''). Sastoji se i od tehnika u parteru (''katame-waza'') koje se dijele na držanja (''Osaekomi-waza''), gušenja (''Shime-waza'') i poluge na rukama (''Kansetsu-waza''). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.
|