Razlika između inačica stranice »Planetna maglica«

Dodano 1.560 bajtova ,  prije 3 mjeseca
Nadopuna.
(→‎Porijeklo: Fixed typo)
Oznaka: uređivanje iz aplikacije za mobilne uređaje
(Nadopuna.)
[[Datoteka:NGC7293 (2004).jpg|mini|desno|300px|Planetarna maglica [[NGC 7293]].]]
 
'''Planetarna maglica''' je nebeski objekt koji se sastoji od užarene ovojnice [[plin]]a i [[plazma|plazme]]. Zvijezda i oblak planetarne maglice su generički povezani. Planetarne maglice nastaju kod određenog tipa [[zvijezda]] na kraju njihovog evolucijskog ciklusa. PlanetarnePlanetarnim maglicemaglicama su dobileje ime dao Herschel po tome jer izgledaju kao plinoviti [[planet]]i promatranim malim [[teleskop]]om. Treba napomenuti da one nemaju nikakve veze s planetima u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]].
Planetarna maglice su relativno kratkotrajni objekti u kozmičkim razmjerima. Maglice se uglavnom rasprše oko deset tisuća godina nakon nastanka.
Danas je poznato oko 3000 planetarnih maglica u [[Mliječna staza|Mliječnoj stazi]].
 
Planetarne maglice važni su astronomski objekti jer igraju ključnu ulogu u kemijskoj evoluciji galaksije. One svojim postupnim širenjem i raspršivanjem obogaćuju galaksiju težim elementima poput [[ugljik|ugljika]], [[dušik|dušika]], [[kisik|kisika]] i [[kalcij|kalcija]]. U drugima galaksijama, planetarne maglice mogu biti jedini objekti koji daju korisne informacije o kemijskom sastavu. Procjene prinosa planetarnih maglica galaktičkom prostoru kreću se od desetine Sunčeve mase do nekoliko Sunčevih masa na godinu.
 
Oblici maglica razlikuju se i teško ih je razvrstati u pojedine razrede. Ugrubo se razlikuju [[kružno simetrične maglice]] - ukupno jedna petina i [[dvolisne maglice]]. Kružno simetrične maglice najjednostavnije se prikazuju sfernom ljuskom koja je vidljiva sa strane, a najvećeg je sjaja u području njezinog središnjeg presjeka. Planetne maglice ne pripadaju ni [[Galaktički disk|galaktičkom disku]], ni [[Galaktički halo|halou]]. Veći njihov broj pripada starijoj [[Populacija I|populaciji I objekata diska]], a manji [[Populacija II|populaciji II]]. Planetarne maglice nađene su i u kuglastim skupovima. Među maglicama u blizini galaktičke ravnine predvladavaju dvolisne maglice. Promjer obične planetne maglice iznosi oko jedne godine svjetlosti. <ref name="Vujnović">Vujnović, Vladis, ''Astronomija 2'',
3. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-0-30845-9, str. 184.-186.</ref>
 
==Promatranja==
Uporabom spektroskopskih metoda u 19. stoljeću počela se otkrivati narav planetarnih maglica. Pionir spektroskopije [[William Huggins]] prvi je počeo s sustavnim promatranjem različitih objekata. Njegova proučavanja zvijezda otkrila su da one imaju kontinuirani spektar ispresijecan mnogim tamnim linijama. Kasnije je otkrio da mnoge maglice poput [[Messier 31|galaksije Andromede]] imaju spektar sličan zvijezdama.
 
[[Datoteka:Ngc2392.jpg|lijevo|mini|220px|Planetarna maglica [[NGC 2392]] poznata i pod imenom Eskim, udaljena je oko 5.000 gs i promjera 0,5 gs.<ref name="Vujnović">]]
 
Kada je Huggins usmjerio teleskop prema [[NGC 6543]] (poznatoj i pod imenom maglica Mačje oko), zamijetio je znatno drugačiji spektar. Umjesto kontinuiranog [[spektar|spektra]] otkrio je spektar s malim brojem emisijskih linija. Najsjajnija od tih linija bila je ona s valnom duljinom od 500,7 nm koja nije odgovarala niti jednom tada poznatom elementu. Astronomi su te linije pripisali nepoznatom elementu kojeg su nazvali ''nebulium''. Na sličan je način otkriven i [[Helij]] prilikom [[spektroskopija|spektroskopskih]] promatranja Sunca.
==Porijeklo==
 
[[Datoteka:M57 The Ring Nebula.JPG|mini|215px|desno|Planetarna maglica M57 u Liri, udaljena je 2.000 [[gs]] i promjera je 1 gs.<ref name="Vujnović">]]
 
Većina zvijezda doživjet će svoj kraj kao planetarne maglice. Zvijezde teže od 8 sunčevih masa doživjet će kraj kao [[supernova]], ali zvijezde srednje i male mase, poput našeg [[Sunce|Sunca]], na kraju evoluira u planetarnu maglicu.
==Životni vijek==
 
Planetarne maglice su kratkotrajni objekti. Oblak plina konstantno se širi od središnje zvijezde brzinom od nekoliko km u sekundi. Kako se plinovi šire tako se hlade i pada snaga UV zračenja zbog kojeg svijetle. Kako se maglica sve više širi njeni plinovi se kombiniraju s međuzvjezdanim plinovima i tako ga obogaćuju s teškim elementima. Središnja zvijezda nema više goriva za fuzijske reakcije i ona se polako počinje hladiti. Takve zvijezde poznate su kao bijeli patuljci. PlanetarnaPlanetarne maglice traju u prosjeku oko 10.000 godina. Njihova kratkotrajnost utječe na njihov broj u svemiru.<ref name="Vujnović">
 
==Karakteristike==
 
Zračenje središnje zvijezde zagrijava plinove na temperaturu od oko 10.000 K. Suprotno logici, plin je često topliji što je udaljeniji od središnje zvijezde. Uzrok tome je manja šansa da se energičniji foton teže apsorbira, a manje energični lakše. Apsorpcijom fotona plin se zagrijava na visoke temperature.
 
Kakav će biti oblik maglice vjerovatno određuje zvjezdino magnetsko polje. U nekim je dvolisnim maglicama ustanovljeno snažno magnetsko polje, 0,1 [[Tesla|T]] - 0,3 T<ref name="Vujnović">
 
===Broj i distribucija===
*[[Katalog galaktičkih planetnih maglica]] Luboša Pereka i Luboša Kohouteka
 
== Literatura ==
<references />
== Vidi ==
*[[Protoplanetna maglica]]