Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica

{{Povijest Bosne i Hercegovine}}

{{Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}

{{glavni|Osmansko osvajanje Bosne}}

Nakon osvajanja [[Srbija|Srbije]], [[Osmansko Carstvo|Turci]] su namjeravali napasti Bosnu. Bosanski kralj [[Tvrtko II. Kotromanić|Tvrtko II.]] nalazio se u teškim prilikama. Morao je plaćati Turcima godišnji [[danak]] od [[1437.]] godine. Kako je zemlja bila u neprestanim ratovima, nije bilo novaca da se danak plaća redovno, zato je kralj umjesto danka Osmanlijskom carstvu morao prepustiti neke tvrđave na istoku zemlje. Time su Turci dobili dobar položaj iz kojeg su poduzimali navale i pljačke, a ujedno su i malo pomalo islamizirali bosansko plemstvo. No uz svu ozbiljnost položaja, među bosanskim plemstvom je vladala svađa. Tvrtka je [[1443.]] naslijedio nezakoniti sin [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]], [[Stjepan Tomaš]]. [[1461.]] je na vlast došao [[Stjepan Tomašević]], sin Stjepana Tomaša. Stjepan je uskratio plaćanje danka [[Sultan|sultanu]], jer se uzdao pomoći pape i [[Matija Korvin|Matije Korvina]], ugarsko-hrvatskog kralja. Dok je Korvin bio zauzet pregovorima s njemačkim carom [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrikom III.]], sultan [[Mehmed II.]] je provalio [[1463.]] u Bosnu s 150 000<ref>dr. [[Oton Knezović]], Hrvatska povijest, Zagreb, HKD Sv. Jeronim, 1918.</ref> vojnika. Kad je sultan stigao u Bosnu, kralj je napustio prijestolnicu [[Bobovac]] i pobjegao u [[Jajce]], a zatim u [[Ključ]]. Naposljetku je pogubljen. Kraljica majka [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarina]] pobjegla je u [[Dubrovnik]], a kasnije u [[Rim]]. Kraljev polubrat Sigismund i polusestra Katarina su odvedeni u tursko ropstvo, a žena kralja Stjepana [[Jelena Branković (Mara)|Jelena]] je pobjegla u [[Split]], a odatle u [[Turska|Tursku]], gdje je živjela do [[1495.]]<ref>{{eng oznaka}} Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992. godine, stranica 383.</ref>