Bitka kod Bibrakta: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
popravci poveznica
Redak 2:
'''Bitka kod Bibrakta''', druga velika bitka s početka [[Galski ratovi|Galskog rata]]. Završila je pobjedom rimskih snaga.
== Uvod ==
Negdje oko 58. godine prije Krista, pleme [[Helvećani|Helvećana]] krenulo je u opću selidbu. Prema [[Gaj Julije Cezar|Cezarovim]] [[Komentarima o galskom ratu]], koje suvremena historiografija smatra pristranim izvorom, ista je bila motivirana navodnom ambicijom da postanu najmoćnije pleme [[Galija (rimska provincija)|Galije]]. Cezar piše da su tvrdili da veličina njihove zemlje nije dostojna njihove slave i hrabrosti. S tim ciljem zapalili su svoja sela i krenuli u selidbu preko teritorija Rimske republike, jer je taj put bio pogodniji od alternativa. Cezar, koji je od 58. god. pr Kr. bio gubernator Cisalpinske Galije, ih je međutim, uporno odbijao propuštati kroz svoji teritorij spominjajući nasilje koje su ranije pokazivali prema Rimljanima kao opravdanje. Nakon što su Helvećani alternativnim putem stigli do zemlje rimskih saveznika [[Heduanci|Heduanaca]], ondje započinju s paljenjem i pljačkom. Heduanci šalju emisare Cezaru da se žale i traže rimsku intervenciju. Ovi pozitivno odgovaraju, pa Cezar uskoro s vojskom prelazi rijeku Saonu (lat. Arar), te ulazi u zemlju Heduanaca, gdje sa 6 legija poražava dio Helvećana.<ref>{{Citiranje knjige|title=The Gallic Wars|author=Gaj Julije Cezar|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=http://classics.mit.edu/Caesar/gallic.1.1.html|format=|edition=|language=engleski|pages=paglavlje 1-14|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=09.10.1990.|isbn=|id=}}</ref> Nakon propalih pregovora o miru, rimske snage imale su inicijativu, pa su nastavile goniti Helvećane. Ipak, jers obzirom da je snabdijevanjeopskrba njegove vojske kontinuirano slabilo, Cezar donosi odluku da skrene do oblinžjegobližnjeg heduanskog središta - [[Bibrakt|Bibrakta]], kako bi tamo odmorio vojsku i obnovio logistiku. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.historyofwar.org/articles/battles_arar.html|title=Battle of the Arar, June 58 BC|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=09.10.2018.}}</ref>
 
== Bitka ==
Nakon što su Helvećani od nekih robova saznali da su rimske snage prekinule gonjenje, te se povlače prema Bibraktu, sada se oni odlučuju za gonjenje Rimljana. Ideja je bila da im presjeku put prema hrani u Bibraktu zbog čega su počeli napadati začelje rimske vojske. Cezar je doskočio problemu tako da je naredio pješaštvu da se povuče na uzvišeni teren koji su činila okolna brda. Istovremeno je konjicu poslao naprijed da uđe u okršaj s neprijateljskom navalom.<ref>{{Citiranje knjige|title=Cezar|author=|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=23-25|chapterurl=|editor=|url=http://classics.mit.edu/Caesar/gallic.1.1.html|format=|edition=|language=engleski|pages=|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=09.10.2018.|isbn=|id=}}</ref> Na brdima je naredio pješaštvu da formira trostruki bojni red od četiri stare legije. Ispred njih dao je postaviti dvije nove legije iz cisalpinske Galije zajedno s pomoćnim postrojbama. Naredio je da se čitava logistika smjesti na jednom mjestu, te da to mjesto čuvaju vojnici koji su nalazili u gornjem bojnom redu. <ref>Cezar, 24. poglavlje</ref> Helvećani su gustim bojnim redom suzbili Cezarovu konjicu nakon čega su se u falangi počeli približavati rimskim prvim redovmaredovima.
 
Nakon što se helvećanska falanga dovoljno približila, legionari su s brda na nju bacili svoje pilume (koplja), što je uzrmalo neprijateljsku formaciju. Pilumi su se zabili u galske štitove a vrhovi savinuli, što je štitove učinilo neupotrebljivima. Cezarove snage potom su izvadile mačeve i sjurile se nizbrdo na Helvećane. Ovi su popustili pod naletom i počeli bježati do obližnjeg brda dok su ih Rimaljni i dalje gonili. Jednom kad su se domogli brda, a Rimljani krenuli uzbrdo za Helvećanima; Boji i Tulinžani koji su činili odstupnicu helvećanske vojske napali su Rimljane u bok s namjerom da ih okruže. Kad su bježući Helvećani shvatili što se iza njih događa, prestali su bježati te su ponovno okrenuli i navalili na legionare, koji su se sada morali braniti s dvije strane. Prva i druga rimska bojna vrsta stoga se manevrom zaokrenula u zavoj tukući se s potisnutim Helvećanima, dok se treća tukla s ovima koji su nadolazili.<ref>Cezar, 25. poglavlje</ref>