Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama: razlika između inačica

Ovim je aktom Josip II. sve [[Kršćanstvo|kršćanske vjere]] u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]] izjednačio po statusu sa [[Katolička crkva|Katoličkom Crkvom]], omogućivši potpunu vjersku slobodu ([[luterani]]ma, [[kalvinisti]]ma i [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj Crkvi]]), ponajviše radi ograničavanja moći i [[Autonomija|autonomije]] Katoličke Crkve. [[Apsolutizam|Apsolutističkoj]] carskoj vlasti nije odgovaralo da ima autonomni [[autoritet]] kao što je Katolička Crkva i njeni redovi, koji su sa svojim posjedima i povlasticama bili [[država]] u državi.

Katolička Crkva je podvrgnuta državnom nadzoru. U opsežnoj [[Reforma|reformi]] države i društva čiji je ediktEdikt bio sastavni dio su, ukinuti su mnogi [[crkveni redovi]] i [[samostan]]i ukinuti (njih oko 700). To se ponajviše odnosilo na one koji nisu bili aktivni u određenim djelatnostima ([[Škola|škole]], bolesnička njega itd.).<br>

Unatoč takvim "teoretskim opravdanjima" ([[jozefinizam]]), ukinuti su i neki redovi koji su mnogo radili na [[Prosvjetiteljstvo|prosvjećivanju]] [[Stanovništvo|stanovništva]], kao što su [[pavlini]] i [[benediktinci]], koji su [[odgoj]] i [[obrazovanje]] imali za glavnu [[djelatnost]]; takođerali i [[Red slugu Blažene Djevice Marije|serviti]], koji su držali mrežu [[bolnica]].

Ipak, katolici su zadržali jednu povlasticu, kojom je jedino Katolička Crkva smjela graditi crkvene portale[[portal]]e na [[Ulica|ulici]].

Ovaj [[zakon]] je vrijedio kako za [[Austrijske nasljedne zemlje]], alitako i za [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Ugarska|Ugarsku]].

U Hrvatskoj je ovim, za jedno vrijeme, prestao važiti posebni vjerski zakon koji je dopuštao djelovanje isključivo Katoličkoj Crkvi. Za razliku od nekih drugih zakona, ovaj je vrijedio ne samo u austrijskim nasljednim zemljama, već i u Ugarskoj i Hrvatskoj.

Zahvaljujući ovom zakonu [[Pravoslavlje|pravoslavni]] kršćani su dobili mogućnost utemeljenja svojih crkvenih općina izvan [[Vojna krajina|Vojne krajine]], a prvaprvo značajnije realiziranje ovog Edikta u Hrvatskoj bilo je godine [[1785.]] osnivanjem crkvene općine u Zagrebu[[Zagreb]]u odkoju straneje grčkeosnovala trgovačke[[grčka]] [[Trgovina|trgovačka]] zajednicezajednica.

[[Židovi]] su ovim ediktom dobili šira [[građanska prava]], među ostalim i studiranja, a uz ostale reforme i mogućnost ulaska u [[Državni službenik|državne službe]]. U Hrvatskoj, ovaj je Edikt dopustio Židovima i naseljavanje, što se materijalizira [[1785.]] u [[Varaždin]]u, osnivanjem njihove općine.

Iako je Josip II. pred smrt povukao skoro sve svoje reforme (naime je, zbog krajnjeg neobaziranjuneobaziranja na mišljenje naroda i nastojanja za germanizacijugermanizacijom nenjemačkih naroda, bio je ugrožen sam opstanak [[Monarhija|Monarhije]]), ovaj ediktEdikt je ostavio nedirnutim.