Milan Nedić: razlika između inačica

Tijekom rata više od 200.000 ljudi je umrlo u Srbiji zbog rata: 67.000 partizana, 70.000 ljudi u njemačkim [[sabirni logor|koncentracijskim logorima]] i odmazdama, koje su zahtijevale 100 ubijenih Srba za jednog ubijenog njemačkog vojnika. Građanski rat koji je u Srbiji izazvao njemačka okupacija bio je uzrok gubitka više života nego njemački teror. Ukupno je u Srbiji od ratnih uzroka umrlo između 141.000 i 167.000 ljudi. 34.000 ubijenih je bilo od strane Nijemaca i njihovih srpskih pomagača, 46.000 umrlih u zatvorima i logorima, te poginulih 33.000 četnika i 42.000 partizanskih boraca.<ref> Prusin, Alexander; (2017) ''Serbia under the Swastika: A World War II Occupation''(engleski) str. 53, University of Illinois Press {{ISBN|978-0-25209-961-8}}</ref> Nedić je implementirao Hitlerovu antisemitsku politiku i ubrzo nakon toga [[Beograd]] je postao prvi grad u Europi koji je proglašen Judenfrei („čistim od Židova“), dok je sama Srbija proglašena kao takva u kolovozu 1942. godine.<ref>Morton, J.; Forage, P.; Bianchini, S.; Nation, R.; ''Reflections on the Balkan Wars: Ten Years After the Break-Up of Yugoslavia''(engleski) str. 5; Springer, 2004 {{ISBN|978-1-40398-020-5}}</ref><ref>Subotić, Jelena; ''Yellow Star, Red Star: Holocaust Remembrance after Communism''(engleski) str. 3; Cornell University Press, 2019, {{ISBN|978-1-50174-241-5}}</ref> Prema [[Nikola Živković|Nikoli Živkoviću]], tijekom Nedićeve uprave u Drugom svjetskom ratu, 6.478 knjižnica, 1.670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i više od 60 raznih znanstvenih ustanova je uništeno ili opljačkano. U rujnu 1943. godine Nedić je stigao u posjet Adolfu Hitleru kada su razgovarali o sigurnosti i redu u Srbiji.<ref> Kroener, Bernhard R.; Müller, Rolf-Dieter; Umbreit, Hans (1990); ''Germany and the Second World War Volume 5, Part 2''(engleski) str. 40, {{ISBN|978-0-19820-873-0}}</ref> Dana [[4. listopada]] [[1944.]], Nedićeva vlada je raspuštena, a on je [[6. listopada]], zajedno sa većinom svojih ministara, prebačen, po odluci Nijemaca, iz Beograda u austrijski grad [[Kitzbühel]]. Kitzbühel je bilo mjesto gdje su bile smještene sve vlade čije su zemlje Nijemci okupirali. Britanske snage su ga predale [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|jugoslavenskim partizanskim snagama]] [[1. siječnja]] [[1946.]] godine.