Inačica od 18. lipnja 2020. u 11:55 uredi Mudroslov (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.662 edits m nadopuna, literatura ← Starija izmjena		Inačica od 18. lipnja 2020. u 12:50 uredi ukloni ovu izmjenu Mudroslov (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.662 edits dopuna Novija izmjena →
Redak 4: Uz župnika (župnog vikara) kao poglavara i pastira (prema [[Zakonik kanonskog prava\|Zakoniku kanonskog prava]]<ref> Brkan, Jure, 1991.: [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=331904 Župnik- vlastiti pastir župe], ''Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija'' 31 (2): 273-290. </ref>), [[kapelan]]a i [[redovnik]]a, osim [[kler]]a, u župno je djelovanje uključen i [[laik]]at predstavništvom u župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima, koje njeguje načela [[supsidijarnost]]i, [[solidarnost]]i i predstavničke demokracije, s obzirom na to da se članovi vijeća biraju na izborima unutar župne zajednice. U tom je smislu zajedničko predstavništvo svećenstva i puka svojevrsno »ogledalo župne zajednice«.<ref> Čondić, Alojzije, 2009.: [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=134693 Župno pastoralno vijeće - ogledalo župne zajednice] ''Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija'' 49 (3): 273-290. </ref> Važnost vjerničkog puka (laikata) očituje se i u njegovoj ulozi u prilagođavanju župnog pastorala društvenim promjenama.<ref> Nimac, Stipe, 2007.: [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36529 Župni pastoral pred izazovima našega vremena] ''[[Crkva u svijetu]]'' 42 (1): 65-80. </ref> [[Isus Krist]] kao utemeljitelj [[kršćanstvo\|kršćanstva]] još za svog zemaljskog života uspostavlja ustrojstvo i različite zadaće među svojim učenicima, iz kojih će se nakon Njegova [[Uskrs]]nuća i [[Uzašašće\|Uzašašća]], kao svojevrsna dopuna postojećih židovskih vjerskih službi ([[Evanđelje po Mateju\|Mt]] 5, 17-19), iznjedriti crkvene službe i ustanove. Predajući svoje zemaljsko namjesništvo [[Sv. Petar\|Petru]] Krist ustanovljuje ustanovu [[papa\|papinstva]]{{fusg\|bilj1}}, dok je još na [[Posljednja večera\|Posljednjoj večeri]] ustanovio [[svećenik\|svećenički red]] (institucija posvećenog života), službu [[euharistija\|euharistija]] i [[sveta misa\|svetu misu]] kao spomen-čin Njegova otkupiteljskog djela ([[Isusove muke\|muke]], [[Isusova smrt i uskrsnuće\|smrti i uskrsnuća]]). Iako su se prvotni kršćani okupljali u [[Jeruzalemski hram\|Hram]]u i [[sinagoga]]ma, vremenom dolazi do odvajanja od židovske tradicije i okupljanja po kućama na »lomljenju kruha«, što je početak institucionalizacije župe kao središta područnog pastoralnog djelovanja. Tako su još [[rano kršćanstvo\|rane kršćanske zajednice]] pokazivale sve jedinstvene značajke Crkve u cjelini: njezinu [[mučeništvo\|mučeničku]] (''martiria''), [[bogoslužje\|bogoslužnu]] (''leiturgia''), poslužiteljsku (''diakonia'' - [[đakon]]at) i [[društvo\|društvenu]] sastavnicu (''koinonia''). Ipak, u tom se razdoblju još ne može govoriti o župi u današnjem smislu riječi, već kao o zajednicama što su prisno slavile bogoslužje.<ref> Nimac, Stipe, 2012.: [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=125440 Nastanak i razvoj prvih kršćanskih zajednica] ''Crkva u svijetu'' 47 (2), 163-184. </ref> == Bilješke == {{fusd\|bilj1}} Kao dopunitelj [[Stari zavjet\|Zakona]], Isus, predajući Petru-Stijeni »ključeve kraljevstva nebeskoga« ([[Evanđelje po Mateju\|Mt]] 16) ne samo da ustanovljuje [[sakrament]] i instituciju [[ispovijed]]i dajući Crkvi autoritet odrješenja [[grijeh]]a (»što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima«, Mt 16), već je isto samo po sebi nadopuna [[Izaija (prorok)\|Izaijinih]] riječi: »Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.« (Iz 22). == Izvori ==

Župa: razlika između inačica