Srce Isusovo: razlika između inačica

[[Srce]] se u [[Biblija|Bibliji]] spominje 850 puta, kao pojam gotovo redovito vezan uz [[čovjek]]a. Pritom 25 puta govori o Božjem Srcu, 11 puta u [[pjesničke slike|pjseničkom smislu]] te pojednom o »srce neba« i »srce biljke«. Manji dio tog biblijskog rječnika govori o srcu kao ljudskom [[organ]]u, dok na većini mjesta u Bibliji ono označava čovjekovu nutrinu, središte čovjekova života. Srce je, prema [[Sveto Pismo|Svetom Pismu]], središte svih duhovnih radnji u čovjeku. <ref> Ivan Dugandžić, ''Srce u Bibliji'', u: ''Gle novo srce'', Split, 1986., str. 33 </ref> Sveti papa [[Ivan Pavao II.]] u [[enciklika|enciklici]] ''[[Redemptor Hominis]]'' navodi kako »Krist, otkupitelj svijeta, na jedinstven je i neponovljiv način prodro u misterij čovjeka, ušao mu u 'srce'. Misterij čovjeka doista se rasvjetljuje jedino u misteriju utjelovljene Riječi.«<ref> [[Ivan Pavao II.]], ''[[Redemptor Hominis]]'' §8, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Dokumenti 56. </ref> Srce je »intima božanskog i ljudskog odnosa, sjedinjenja i ljubavi«: [[more]], [[svemir]] i sve [[vegetacija|raslinstvo]] govore o Bogu (usp. Dn 3, 63, 76, 78, 80), no jedino Bog sam uspostavlja odnos s čovjekom objavljujući mu se u njegovu srcu.<ref> Buljan, 2008., str. 19-20 </ref>

U jednom satu srce otkuca više od četiri tisuće puta, dnevno i do stotinu tisuća. Srce iz lijeve klijetke u [[aorta|aortu]] po minuti izbaci 5 litara [[krv]]i odnosno u 13 sekundi raznese po tijelu svu krv. U danu to iznosi više od 7000 litara, a u prosječnom životnom vijeku od 70 godina oko 183 milijuna litara krvi.<ref> [[Ratko Perić]], ''Dekalog'', Mostar, 2004., str. 97-98 </ref> Starozavjetni tekstovi potvrđuju da su [[Židovi]] itekako bili svjesni važnosti srca, a posebice [[rebra]] i [[prsni koš|prsnog koša]] koji ga obavijaju. To se i jasno očituje u [[Knjiga postanka|Knjizi postanka]], u stvaranju čovjeka ([[Eva]] nastaje iz [[Adam]]ova rebra, njegovog najvažnijeg »organa« tj. iz samoga njegova srca, iz njegove vlastitosti). Stoga [[katoličanstvo]], nadograđujući starozavjetnu predaju, riječju »srce« ne označava samo ljudski organ, već i različita [[duhovnost|duševna stanja]]: od [[radost]]i i ushita do [[strah]]a i [[tjeskoba|tjeskobe]]. Srce dakle označava čitava čovjeka, ono je »znak i potpun simbol čovjekove cjeline, [[duša|duše]] i [[tijelo (biologija)|tijela]]«.<ref> H. Volk, ''Teologija srca'', u: Filip Mašić (prev.), ''Srce Isusovo i suvremeni apostolat'', Zagreb, 1976., str. 23-25. </ref> Čovjek je stvoren na Božju sliku, a kako je Bog ljubav ([[Prva Ivanova poslanica|1 Iv]] 4,16), tako je i čovjek ljubav, čovjek je »toliko slika Božja da se sam Sin Božji utjelovljenjem 'obukao' u čovjeka«.<ref> Slavica Buljan, ''U slavu Svetog Srca'', vlastita naklada, Zagreb, 2008., str. 18 </ref> Srce je središte unutrašnjeg »ja« osobe ([[Prva Petrova poslanica|1 Pt]] 3,4), unutrašnjeg čovjeka ([[Prva knjiga o Samuelu|1 Sam]] 16,7) s [[osjećaj]]ima poput srčanosti ([[Druga knjiga Ljetopisa|2 Ljet]] 17,6), [[radost]]i ([[Ponovljeni zakon|Pnz]] 28,47; [[Job (knjiga)|Job]] 29,13), naklonosti ([[Druga knjiga o Samuelu|2 Sam]] 15,13; [[Ezra (knjiga)|Ezr]], 6,22), brige (1 Sam 9,20), [[bol]]i ([[Izaija (knjiga)|Iz]] 10,7; [[Jeremija (knjiga)|Jr]] 23,20), namjere i htijenja (1 Ljet 22,19; Iz 10,7; Jr 23,20). Božji je Savez upisan u čovjekovu srcu (Jr 31,33) i ono budi čežnju za [[Bog Otac|Bogom]] ([[Psalmi|Ps]] 42,5). Bog čovjeka sudi i iskušava u njegovu srcu (1 Ljet 29,17; Jr 11,20), baš stoga jer je ono središte njegove [[duhovnost]]i i [[transcendentnost|transcendentnosti]]. <ref name=bibl> Marijan Grgić, Josip Kolanović, Miljenko Žagar (prev.), ''Biblijski leksikon'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996., str. 301, ISBN 953-151-124-1 </ref>