Carl Gustav Jung: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
Redak 1:
 
{{Znanstvenik
| ime = Carl Gustav Jung
| slika = Jung_1910-crop.jpg
| slika_širina = 250px
| naslov =
| datum_rođenja = [[26. srpnja]] [[1875]].
| mjesto_rođenja = [[Kesswil]], [[Švicarska]]
| datum_smrti = [[6. lipnja]] [[1961]].
| mjesto_smrti = [[Zürich]], [[Švicarska]]
| prebivalište = [[Švicarska]]
| državljanstvo = [[Švicarci|Švicarac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[psihijatrija]], [[psihologija]], [[psihoterapija]], [[analitička psihologija]]
| radna_institucija = [[Burghölzli]]
| alma_mater =
| doktorski_mentor = [[Eugen Bleuler]], [[Sigmund Freud]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[analitička psihologija]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}
'''Carl Gustav Jung''' (Kesswill, [[26. srpnja]] [[1875]]. - Zürich, [[6. lipnja]] [[1961]].), švicarski [[psiholog]] i [[psihijatar]].
 
Line 40 ⟶ 15:
*kolektivno nesvjesno ili, po Jungu, rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tijekom ljudske [[evolucija (biologija)|evolucije]]
 
Posljednji dio je i najkontroverzniji, te odvaja Jungovu psihologiju od ostalih varijanti psihoanalize i približava ju drevnim filozofskim učenjima. Po istraživanjima povjesničara Jungove misli, izgleda da su se dva toka susrela u Jungovoj definiciji kolektivnoga nesvjesnoga: zastarjela vitalistička medicina kakva se poučavala na sveučilištu u [[Zurich]]u koncem 19. stoljeća i u kojoj se sreće pojam «[[Iskonska slika|praslika]]» (Urbilder) što navodno generiraju osobne ljudske sklonosti; druga je indijska upanišadska tradicija, te zapadne okultne struje [[gnoza|gnoze]], [[hermetizam|hermetizma]] i [[alkemija|alkemije]]. Jung je kolektivno nesvjesno u početku zamišljao kao skladište nesvjesnih psihičkih sadržaja koji bi bili odlika pojedinih [[nacija]], «[[rasa]]» ili kultura, u skladu s [[neoromantizam|neoromantičnim]] razmišljanjima početka 20. stoljeća. Po tom bi, npr. kolektivno nesvjesno kod psihoanalize [[Francuzi|Francuza]] uzrokovalo pojavu drugačijih svjesnih psiholoških obrazaca nego kod, recimo, [[Norvežani|Norvežana]]. No, Jung je vrlo brzo napustio tu sklisku definiciju i prihvatio onu kojoj bi primjereniji naziv bio univerzalno nesvjesno. Po Jungu, kolektivno nesvjesno sadrži četiri arhetipa ili univerzalna praoblika ili obrasca: Jastvo, Animus, Anima i Sjena (doduše, Jung na drugim mjestima piše da arhetipova ima bezbroj, ponekad pak Sjenu ne stavlja među arhetipove, a Personu da. No, ovdje će biti dana definicija koja se najčešće sreće.). Ti su arhetipovi nalik na ideje ili forme u [[Platon]]ovoj filozofiji (samo se kod Junga ne mogu izravno percipirati, nego tek u manifestacijama). Poznavatelji zapadnoga okultizma prepoznaju u Jungovom pojmu kolektivnoga nesvjesnoga kauzalni plan teozofa, noetički svijet hermetika te prvu hipostazu neoplatonika.<ref> Richard Noll:Aryan Christ, 1997.</ref>
 
Arhetipovi su sljedeći:
 
*[[Jastvo]] ili «pravi ja» osobe, nadosobni je centar psihe koji ju, na paradoksalni način, i sadrži. Jung ga je izrijekom izjednačio s Atmanom iz Chandogya upanišade, Buddha prirodom iz tekstova [[Zen|Zen budizma]], Lapisom alkemičara i Nousom Plotina. U tradicijama se, po Jungu, Jastvo manifestira najčešće kao primordijalni čovjek, [[Adam Kadmon]] u [[kabala|kabalističkom]] [[judaizam|judaizmu]], Mahapurusha u [[hinduizam|hinduizmu]], Antropos u [[gnosticizam|gnosticizmu]], [[Krist]] kao Logos u [[kršćanstvo|kršćanstvu]] te [[Buda]] u [[budizam|budizmu]].<ref> C.G.Jung.: Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, 1973. i kasnija izdanja </ref>
Line 58 ⟶ 31:
Jungov obrazac psihičkoga rasta, inkorporirajući Freudov, predstavlja pojedinca kao biće koje, svjesno i nesvjesno, stremi ozbiljenju stanja punoće sebstva (nešto nalik na diktum iz [[William Shakespeare|Shakespeareovog]] "[[Hamlet]]a"- "Budi vjeran svom istinskomu Ja"). Individuacija je proces u kojem čovjek, apsorbirajući psihičke energije što emaniraju iz arhetipova kolektivnoga nesvjesnog u svjesno iskustvo, te nadvladavajući opstrukciju unutarnjega neprijatelja ili Sjene i time ekspandirajući polje ego-personalnosti, raste do vrhunca susreta sa simbolima Jastva (često prikazanima u likovima osnivača religija poput Krista, no, nerijetko u slikama cjelovitosti kakve je Jung našao u hinduističkim i budističkim [[mandala]]ma, geometrijski pravilnim i zaokruženim figurama), ostvarujući time istinski životno ispunjenje i cjelovitost.<ref> C.G.Jung: Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, 1973; Frieda Fordham: An Introduction to Jungian Psychology; 1966.; Jolande Jacobi: Psihologija C.G. Junga, Zagreb,2006. </ref>
 
U Jungovoj se psihologiji pojavljuju, kao temeljni, još dva pojma: psihoidnost zbilje i sinkronost ili sinkronicitet. Prvi je Jung definirao metaforički: po njegovoj su izrijeci [[psiha (psihologija)|psiha]] i fizička stvarnost lice i naličje istoga novčića. Ako se išta suvislo da iščitati iz te tvrdnje, izgleda da je, bar u naznakama, kod Junga postojala sklonost objektivnomistogaama [[idealizamhumanistika|idealizmuhumanistike]]: jer tvarna [[zbilja]] nije projekcija psihe, nitia jeposebice psihau manifestacijaonome oblikadijelu visokoorganiziraneopće tvarikulturi (starimodernoga problemdoba um/mozak)-zasićenome najrealnije je reći da po Jungu fundamentalna zbilja obuhvaća i sadrži kako mentalne tako i materijalne elemente, no jedan ne proizlazi iz drugoga. Ovaj svjetonazor, koji je zapravo nejasandominantnim [[ontologijamaterijalizam|ontološkimaterijalizmom]] i metafizički iskaz, Jung nije do konca razjasnioscijentizmom. Sukladno toj metafizici, Jung je postulirao i novi prirodni zakon- [[sinkronicitet]]. Po njemu, radi se o akauzalnim vezama među pojavama u materijalnom univerzumu i ljudskim psihičkim doživljajima- opet, ovdje pojave idu «jedna uz drugu» a ne proistječu jedna iz druge. Ilustracije su najčešće iz područja [[parapsihologija|parapsihologije]] ([[telepatija]], [[prekognicija]], ..) te disciplina kao [[astrologija]] ili [[knjiga promjene|I Ching]].<ref> C.G.Jung: The Collected Works, Bollingen Series,1.-20.,</ref>
 
Status Jungove psihologije u novije vrijeme ne može se jednoznačno odrediti, no zorna su bar dva trenda: po znanstveno, pa i [[Scijentizam|scijentistički]] orijentiranim psiholozima Jung zapravo i nije psiholog nego moderno utjelovljenje okultnoga metafizičara, žreca i proroka. Po tom je poimanju cijela zgrada Jungove psihologije bezvrijedno okultno petljanje, i kao sustav još ranjivija na kritiku od Freudove, u dobroj mjeri diskreditirane psihoanalize. Budući da su empirijske i kvantitativne paradigme doživjele procvat u zadnjim desetljećima ([[kognitivna znanost]], medicinsko imaginiranje [[mozak|mozga]], [[neuropsihologija]], računalne simulacije biokemijskih uzroka [[Duševna bolest|mentalnih poremećaja]],..), Jungov pristup se u novom ozračju doima beznadno zastarjelim i neznanstvenim. S druge strane, Jungovi su sljedbenici uspjeli u integraciji [[analitička psihologija|analitičke psihologije]] u psihijatrijske nastavne planove u većini zapadnih sveučilišta, pa je Jungov pristup zadobio stanovitu akademsku respektabilnost. No, glavni utjecaj Junga nije u području medicine ili psihijatrijske terapije (uostalom, velik je dio jungovskih analitičara stekao diplome ne na medicinskim studijama, nego na umjetničkima i sličnim specijaliziranima institutima), već u širem području kulture, a napose u interpretaciji mitologije, te kao inspiracija u poljima [[književnost]]i, [[film]]a, [[vizualna umjetnost|vizualnih umjetnosti]] i sl. Simultano sa slabljenjem utjecaja u znanstvenim krugovima [[informatičko doba|informatičkoga doba]], Jungova nazočnost neprekidno raste u svim porama [[humanistika|humanistike]], a posebice u onome dijelu opće kulturi modernoga doba zasićenome dominantnim [[materijalizam|materijalizmom]] i scijentizmom.
 
== Djela ==
* "Preobrazbe i simboli libida"
Line 68 ⟶ 38:
* "Psihologija i religija"
* "Psihologija i alkemija"
* "Mysterium coniunctionis"co
* [http://aras.org ''Archive for Research in Archetypal Symbolism'':] A pictorial and written archive of mythological, ritualistic, and symbolic images from all over the world and from all epochs of human history.
* "Čovjek i njegovi simboli" (uvod)
* [http://www.ship.edu/~cgboeree/jung.html A short bio of Jung]
* "Sjećanja, snovi, razmišljanja"
* [http://www.cgjungpage.org The Jung Page. Original essays, reprinted articles, reviews of books and films, research tools, a lexicon of terms, and other works.]
* "Crvena knjiga"
* [http://www.jungpoland.org C.G. Jung's Polish Website of Analytical Psychology]
 
* [http://www.friesian.com/jung.htm Influence on Friesian philosophy]
Na hrvatski su prevedeni do sada "Čovjek i njegovi simboli", "Psihologija i alkemija", te autobiografija "Sjećanja, snovi i razmišljanja".
Neke od zanimljivosti povezane s Jungovom pojavom u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] su:
 
*Jung je spomenuo hrvatskoga psihologa [[Ramiro Bujas|Ramira Bujasa]] u radu o [[sinkronicitet|sinkronicitetu]]
 
*prijevod "Psihologije i alkemije" na hrvatski [[1984]]. (prevela Štefica Halembek, redigirao [[Tomislav Ladan]]) ondašnja je hrvatska politička vrhuška ocijenila kao "nacionalistički" u jeziku. Također, nakon raspada [[Jugoslavija|Jugoslavije]] taj je prijevod opet preveden na [[srpski]] - što je jedan od interesantnih podataka za proučavatelje odnosa [[hrvatski jezik|hrvatskog]] i [[srpski jezik|srpskog]] jezika.
 
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.socioniko.net Jungova tipologija]
* [http://aras.org''Archive for Research in Archetypal Symbolism'':] A pictorial and written archive of mythological, ritualistic, and symbolic images from all over the world and from all epochs of human history.
* [http://www.ship.edu/~cgboeree/jung.html A short bio of Jung]
* [http://www.cgjungpage.org The Jung Page. Original essays, reprinted articles, reviews of books and films, research tools, a lexicon of terms, and other works.]
* [http://www.jungpoland.org C.G. Jung's Polish Website of Analytical Psychology]
* [http://www.friesian.com/jung.htm Influence on Friesian philosophy]
 
{{izvori}}