Carl Gustav Jung: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer) |
|||
Redak 1:
'''Carl Gustav Jung''' (Kesswill, [[26. srpnja]] [[1875]]. - Zürich, [[6. lipnja]] [[1961]].), švicarski [[psiholog]] i [[psihijatar]].
Line 40 ⟶ 15:
*kolektivno nesvjesno ili, po Jungu, rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tijekom ljudske [[evolucija (biologija)|evolucije]]
Posljednji dio je i najkontroverzniji, te odvaja Jungovu psihologiju od ostalih varijanti psihoanalize i približava ju drevnim filozofskim učenjima. Po istraživanjima povjesničara Jungove misli, izgleda da su se dva toka susrela u Jungovoj definiciji kolektivnoga nesvjesnoga: zastarjela vitalistička medicina kakva se poučavala na sveučilištu u [[Zurich]]u koncem 19. stoljeća i u kojoj se sreće pojam «
*[[Jastvo]] ili «pravi ja» osobe, nadosobni je centar psihe koji ju, na paradoksalni način, i sadrži. Jung ga je izrijekom izjednačio s Atmanom iz Chandogya upanišade, Buddha prirodom iz tekstova [[Zen|Zen budizma]], Lapisom alkemičara i Nousom Plotina. U tradicijama se, po Jungu, Jastvo manifestira najčešće kao primordijalni čovjek, [[Adam Kadmon]] u [[kabala|kabalističkom]] [[judaizam|judaizmu]], Mahapurusha u [[hinduizam|hinduizmu]], Antropos u [[gnosticizam|gnosticizmu]], [[Krist]] kao Logos u [[kršćanstvo|kršćanstvu]] te [[Buda]] u [[budizam|budizmu]].<ref> C.G.Jung.: Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, 1973. i kasnija izdanja </ref>
Line 58 ⟶ 31:
Jungov obrazac psihičkoga rasta, inkorporirajući Freudov, predstavlja pojedinca kao biće koje, svjesno i nesvjesno, stremi ozbiljenju stanja punoće sebstva (nešto nalik na diktum iz [[William Shakespeare|Shakespeareovog]] "[[Hamlet]]a"- "Budi vjeran svom istinskomu Ja"). Individuacija je proces u kojem čovjek, apsorbirajući psihičke energije što emaniraju iz arhetipova kolektivnoga nesvjesnog u svjesno iskustvo, te nadvladavajući opstrukciju unutarnjega neprijatelja ili Sjene i time ekspandirajući polje ego-personalnosti, raste do vrhunca susreta sa simbolima Jastva (često prikazanima u likovima osnivača religija poput Krista, no, nerijetko u slikama cjelovitosti kakve je Jung našao u hinduističkim i budističkim [[mandala]]ma, geometrijski pravilnim i zaokruženim figurama), ostvarujući time istinski životno ispunjenje i cjelovitost.<ref> C.G.Jung: Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, 1973; Frieda Fordham: An Introduction to Jungian Psychology; 1966.; Jolande Jacobi: Psihologija C.G. Junga, Zagreb,2006. </ref>
U Jungovoj se psihologiji pojavljuju, kao temeljni, još dva pojma: psihoidnost zbilje i sinkronost ili sinkronicitet. Prvi je Jung definirao metaforički: po njegovoj su izrijeci [[psiha (psihologija)|psiha]] i fizička stvarnost lice i naličje
== Djela ==
* "Preobrazbe i simboli libida"
Line 68 ⟶ 38:
* "Psihologija i religija"
* "Psihologija i alkemija"
* "Mysterium
*
*
▲* [http://aras.org''Archive for Research in Archetypal Symbolism'':] A pictorial and written archive of mythological, ritualistic, and symbolic images from all over the world and from all epochs of human history.
▲* [http://www.ship.edu/~cgboeree/jung.html A short bio of Jung]
▲* [http://www.cgjungpage.org The Jung Page. Original essays, reprinted articles, reviews of books and films, research tools, a lexicon of terms, and other works.]
▲* [http://www.jungpoland.org C.G. Jung's Polish Website of Analytical Psychology]
▲* [http://www.friesian.com/jung.htm Influence on Friesian philosophy]
{{izvori}}
|