Vareš: razlika između inačica

Uz staru crkvu je nova, velebna [[župna crkva sv. Mihovila u Varešu|župna crkva sv. Mihovila]], koja je početkom 20. stoljeća dobila svoj današnji izgled.

 

 

U Drugome svjetskom ratu je u NDH, u sastavu velike župe Lašva-Glaž (1941.–45.).<ref name="enciklopedija"/> U drugom svjetskom ratu i poraću hrvatska sela vareškog kraja iz drugog svjetskog rata pretrpjela su stravičan jugopartizanski teror. Kroz Vareš i okolicu prošle su mnoge vojske. Muslimani su početkom 1942. godine u selima oko Vareša sačinili pokolj nad nedužnim pravoslavnim življem. U selima Žižci, Brgule i Šikulje pobili su oko 320 ljudi. Preživjelo je 20 svjedokinja. Iz Crne legije iz Sarajeva došla je jedna bojna istražiti situaciju. Zapovjednik bojnik Jure Francetić pitao je preživjele žene je li možda znaju tko su počinitelji, jer da će ih on kazniti. Rekle su da su čuli da se koljači dozivaju katoličkim imenima. Istražujući okolnosti pokolja, zapovjednik Jure Francetić zapovijedio je pregled ne bi li naišli na preživjelog. Našli su živog dječaka, kojeg je Jure Francetić usvojio. Poslije se ustanovilo da su pokolj počinili Muslimani iz okolnih sela, ali to se prekasno saznalo. Dogodine su se pravoslavni osvetili za pokolj, ubivši u obližnjemu hrvatskome katoličkom selu Mir sve muškarce i žene starije od četrnaest godina.<ref>Juraj Matijević: Posinak Jure Francetića je bio Srbin </ref> Kad su partizani konačno preuzeli vlast ovdje, zavladala je višegodišnja strahovlada.

Stjepan Klicić, Josip Ćupka, Avgust Vojčuh, Ante Filipović i drugi bili su skupina naprednih radnika u Varešu i 1940. godine oformljena je i partijska organizacija u Varešu, "mjesni komitet", a Ante Filipović bio je delegat na okružnoj partijskoj konferenciji u Sarajevu. Snažna aktivnost KPJ neposredno uoči rata na mobilizaciji i pripremi države na otpor okupatoru i na učvršćivanju jedin­stva naroda nije imala velike razmjere u Varešu. Partija je prozivala varešku organizaciju da nije bila smiona, nesposobna, nedorasla zadaćama, neodlučna i da je morala više učiniti. Vareški komite nijeprihvatio teroristički obrazac djelovanja KPJ i odbio je primiti zadaću koju im je u ime Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH u dva maha prenio Slavko Engel. Organizacija KPJ sporo se širila i tek tri dana uoči napada Trećeg Reicha na SSSR, održala je sastanak u šumi poviše Krama, između Vareš i Vareš Majdana, na 18. lipnja 1941. Nazočili su članovi Partije: Ante Filipović, Av­gust Vojčuh, Josip Ćupka i Ivo Klicić. Zahvaljujući izravnoj vezi i utjecaju skojevske organiza­cije Sarajeva, u Varešu i Vareš Majdanu se formirala za one pri­like brojna skojevska organizacija. Na sam dan napada Njemačke na SSSR, organiziran je skojevski izlet na Planini, poviše Vareša. Iz­među ostalih, na izletu su bili Salko Muminović, Katarina Jurić, Rafo Zlović i dr. Svi napori KPJ svodili su se na to da se pripremi koordiniran napad izvana i iznutra na Vareš i da se mobilizira što veći broj ljudi za aktivnu oružanu borbu. Okružni komitet je bio upoznat da postoji izvjesno kolebanje i nedostatak revolucionarne spremnosti edinaca u partijskoj organizaciji u Varešu. Krajem Veljače 1942. to se potvrdilo kad je stigao kategorični zahtjev i direktiva Okružnog komiteta da se sve snage uključe u aktivnu borbu u odred Zvijezda, a da se u Varešu ostavi samo mala ile­galna grupa. Tad je na sastanku partijske organizacije mjesna partij­ska organizacija upoznata s direktivom Okružnog komiteta i nalo­gom za odlazak u borbu. Većina članova partijske organizacije nije prihvatila tu odluku. Inicijativu su uzeli u svoje ruke skojevci i neki pojedinci iz partijske organizacije. Pripremivši se, probili su se kroz njemačka osiguranja u okolici Vareša i 18. ožujka 1942. godine preko mećavom zametenog Peruna izbili na Okruglicu u štab odreda i sjedište Okružnog komiteta. Sa sobom je skupina ponijela među ostalim stvarima i veliku svilenu zastavu, na kojoj su omladinke Vareša, spremajući se za ulazak partizana u Vareš, izvezle srp i čekić i natpis: »Proleteri svih zemalja ujedinite se«. Ista zastava nošena je u komori 1. bataljona 6. istočno-bosanske proleterske brigade i postavljena u proljeće 1942. godine na vrhu Konjuh planine. Ta je zastava nadahnula partizana Miloša Popovića napisati za poznatu pjesmu [[Konjuh planinom]].<ref>(srp.) [http://www.znaci.net/00003/750.pdf Znaci.net] Rešad Saletović:PARTIJSKA ORGANIZACIJA VAREŠA U PERIODU PRIPREMA ZA ORUŽANU BORBU, str. 286-288. In: ISTOČNA BOSNA U NOB-u 1941-1945.SJEĆANJA UČESNIKA PRVA KNJIGA. BEOGRAD 1971.</ref>

 

 

 

 

Ali, isto tako u Jugoslaviji je grad stekao stigmu ustaškog legla i Tito ga prema službenim dokumentima nikad nije posjetio. Neslužbeno je Tito jedan put došao u Vareš. Planiran atentat na njega kad je planirao posjetiti željezaru. Organizator je bio Zlović i skupina iz njegove četvrti. Planeri su se pripremali postaviti bombu kod željezare koja bi eksplodirala kad bude prolazio. Neki je svećenik to dojavio miliciji i atentat je spriječen. Već postojeći animozitet prema Varešu pojačan je ovime. Nakon što je urota otkrivena, organizator je pobjegao u Legiju stranaca. Ostali urotnici svaki su put preventivno uhićivani kad je Tito ulazio u Bosnu. Druga Jugoslavija kaznila je Vareš prometnom izolacijom, tako da je grad i danas prometno slijepo crijevo. Povezan je slabo održavanom prometnicom nižih standarda. Zatim su Hrvati kažnjeni. Poslije rata općine su prekrojene tako da je od Vareša odvojeno par katoličkih sela i pripojeno općinama Kakanj i Olovo. Neka muslimanska sela općine Breza pripojena su Varešu.

 

3. studenoga vojnici tzv. A RBIH preuzeli su nadzor nad cijelom vareškom općinom i počinili su brojne ratne zločine. Vrlo su se okrutno ponašali prema preostalim nenaoružanim i nezaštićenim civilima koji su ostali u svojim domovima. Ubili su stare i nemoćne, palili im kuće, oskvrnuli crkve, kapelice i groblja te opljačkali sve što je hrvatsko. <ref name="zaboravljeni grad"/>

 

[[5. studenoga]] 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade ARBIH pod vodstvom Halila Brzine, pripadnici tzv. A RBiH iz mjesta Brnjic, Općina Kakanj i pripadnici 329. kakanjske brigade tzv. A RBiH ubili su i [[pokolj u Borovici|zapalili pet staraca]] u njihovim domovima u Borovici, zajedno s 315 obiteljskih domova i oko tisuću gospodarskih objekata u Donjoj i Gornjoj Borovici. Selo je gorilo 5., 6. i 7. studenoga. Starci nisu htjeli napustiti svoje domove vjerujući da će Armija BiH poštedjeti bespomoćne i nenaoružane starce. Još Borovičani tragaju za tijelima trojice spaljenih Borovičana. Posmrtni ostatci još četvorice razmijenjena su u Visokom. Na nekima su nađeni tragovi mučenja. Za zločin nad Borovicom i Borovičanima do danas nitko nije odgovarao. Također je tih dana ARBIH nakon ulaska u Vareš Majdan opljačkala sve hrvatsko i ubili 5 hrvatskih civila.<ref>[https://narod.hr/kultura/5-studenoga-1993-borovica-vares-armija-bih-ubila-starce-i-zapalila-u-njihovim-domovima narod.hr] Petar Horvatić: 5. studenoga 1993. Borovica (Vareš) – Armija BiH ubila starce i zapalila u njihovim domovima, 5. studenoga 2018. (preuzeto 26. studenoga 2018.)</ref> Civili su prešli u Kiseljak i u svoje domove su se mogli vratiti tek nakon pet godina. Kapelan fra Mato Topić poslan je s narodom u Kiseljak za organizirati smještaj i boravak vjernika.<ref name=kakožive/>

 

 

Nakon smirivanje hrvatsko-bošnjačkog sukoba, zatim stvaranja savezništva Washingtonskim sporazumom, pobjedom u ratu i stvaranjem mogućnosti povratka mnogih izbjeglih i prognanih Hrvata i Bošnjaka u svoje domove, krajem rata i demobilizacijom, stvorili su se preduvjeti za vraćanje normalnog stanja. 1996. godine formirana prva zajednička vlast. Bošnjaci su ipak stalno opstruirali povratak Hrvata. Krenuli su prvi povratci. No, međunarodna zajednica i misija OESS-a u BiH dali su veliku pomoć i godine 1998. uspio je znatno brojniji povratak Hrvata u Vareš. Počelo se s vraćanjem imovine, stanova i kuća. Nakon angažiranja međuarnodnih čimbenika stvari su se počele odvijati mnogo povoljnije nego do tada. Kapelan fra Mato Topić postao je župnikom u Varešu, vodio je Caritas i iste godine osnovao pučku kuhinju [[Kruh sv. Ante|Kruha Sv. Ante]] koja je mjestom nužne prehrane mnogim i Hrvatima i Bošnjacima, što umnogo pridonosi stvaranju međunacionalnog povjerenja, bliskosti i gašenju svake mržnje. Godine su to opće neimaštine. Počeo je raditi [[Hrvatski radio Bobovac]] i osnovana je podružnica [[HKD Napredak]]. Hrvati su se vratili i s njime duh grada. <ref name=kakožive/><ref>[https://www.facebook.com/Vares.City.Info.Online/photos/a.1398991757026981/1637524019840419/?type=3 Facebook VarešCity info online] Spomenik palim braniteljima HVO Vareš uoči godišnjice pada Vareša, 2. studenoga 2015. (pristupljeno 11. ožujka 2019.)</ref>

Na izborima 2008. hrvatske i bošnjačke stranke i SDP dobile su podjednak broj glasova, uz blagu prevagu bošnjačkih. Naša stranka, Radom za boljitak i umirovljenička stranka ukupno su dobile približno upola manje od SDP-a. 3 SDP-ova kandidata s najviše dobijenih glasova su Hrvati.

Danas su hrvatsko-muslimanski odnosi više-manje korektni. Karakteristika je Vareša da nikad nije bio velika prirodna priraštaja ni kod Hrvata ni kod Muslimana i kod oba naroda bio je približno isti. Oba su naroda pogođena iseljavanjem mladog ali i starijeg radno sposobnog stanovništva koje je zahvatilo cijelu regiju 2010-ih. Hrvati iseljavaju u Hrvatsku i na Zapad, a Muslimani u Sarajevo, Zanicu, Visoko i Brezu. Veliku većinu gospodarstva u Varešu drže Hrvati koji uživaju potporu Bošnjaka.

 

 

Od 2013. britanska tvrtka radila je probne bušotine i istražne radove i našla je dobre nalaze iskopnog materijala na lokalitetu Rupicama, gdje je bio austro-ugarski rudnik zlata. Zlato su našli i na 1 km dalje udaljenom lokalitetu Juraševcu.<ref>[https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/otkrice-u-sredisnjoj-bosni-britanska-tvrtka-u-varesu-pronasla-velike-zalihe-zlata/ Maxportal] M. Marković: ''Otkriće u središnjoj Bosni, britanska tvrtka u Varešu pronašla velike zalihe zlata'', 9. srpnja 2018. (preuzeto 11. prosinca 2018.)</ref>

* [[NK Vareš]], nogometni klub

* [[NK Bobovac Vareš|NK Bobovac]], nogometni klub

 

== Izvori ==