Marlene Dietrich: razlika između inačica

Između 1930. i 1935. glumila je u šest filmova u režiji Josefa von Sternberga: ''[[Maroko (1930 film)|Maroko]]'', ''[[Obesčašćena (1931)|Obesčašćena]]'', ''[[Shanghai Express (1932)|Shanghai Express]]'', ''[[Plava Venera (1932)|Plava Venera]]'', ''[[Grimizna carica (1934)|Grimizna carica]]'' i ''[[Žena je vrag (1935)|Žena je vrag]]''. U Hollywoodu, von Sternberg je za Marlene Dietrich vrlo uspješno kreirao imidž [[Fatalna žena|fatalne žene]], ohrabrivao ju je da smršavi i intezivno ju učio glumi. Ona je zauzvrat u njega imala puno povrenje i bila je voljnja pratiti von Sternbergov autoritarni stil rada.

 

 

Ključni dio ukupnog dojma tadašnjeg zvjezdanog statusa Marlene Dietrich stvorila je von Sternbergova izuzetna vještina rasvjete i fotografije, korištenjem svjetla i sjene, uključujući i efekte svjetla kroz veo ili žaluzine (kao npr. u ''Shanghai Expressu'') koji u kombinaciji s minucioznom pažnjom posvećenom svim aspektima scenskog dizajna i kostima, taj niz filmova čine među vizualno najstiliziranijim u povijesti filma.<ref>David Thomson, "A Biographical Dictionary of the Cinema" (prvo izdanje, 1975.), ''"S njime [von Sternberg] Dietrich je ostvarila nekoliko remekdjela [Plavi Anđeo u Njemačkoj i šest u Hollywoodu], koji su još uvijek zadivljujuće moderni, kojima nema ravnih po svom osjećaju izvještačenosti podilažene emocijom, vizualnom kombinacijom dekadencije i strogosti, nježnosti i okrutnosti, veselja i beznađa."''</ref> Kritičari i dalje raspravljaju koliko je to bila zasluga von Sternberga a koliko Marlene Dietrich, no većina se slaže da oboje više nisu dostigli takav vrhunac umjetničkog izraza, nakon što su prestali surađivati kada je Paramount otpustio von Sternberga.<ref>David Thomson, "A Biographical Dictionary of the Cinema."</ref>