Wikipedija

Knin: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
→‎Povijest: Izvor: Prava Srbska istorija i kultura od 3000 pne do 2020. godine, sva srbska carstva i borbe (vandalizam na ustaškom govoru srbskoga jezika)
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
vandalizam
Oznaka: uklanjanje
Redak 144:
{{nema slika}}
 
Knin je jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj. Prvi put se u pisanim izvorima kao grad (polispoleis) spominje 7. godine prije Krista u Strabonovoj Geografiji pod srbsko-ilirskimstarim nazivom NinjaNinia.
 
U prapovijesti je na području Knina bilo jedino naselje ranog brončanog doba na istočnom Jadranu, u starom vijeku Knin je bio jedan od samo četiri velika delmatska grada, a u srednjem vijeku grad je prijestolnica srpsko-dalmatskih i niškihhrvatskih kraljeva i srbskoghrvatskog episkopabiskupa. Veliku ulogu Knin ima i u srbskojnovijoj hrvatskoj povijesti.
 
Koliko je njegovo povijesno značenje govori i popis njegovih osvajača: Rimljani, Ostrogoti, Ugari, UstašeTemplari, Turci, Mlečani, Francuzi, Austrijanci, Talijani, Nijemci.
 
Evo cjelovitog pregleda povijesti grada (uz dopuštenje preuzeto iz monografije "2025 godina grada Knina"): <ref>ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: Narodna knjižnica, 2018.</ref>
Redak 392:
Kao svog vazala papa Urban II. pozvao je 1088. godine kralja Zvonimira da se uključi u križarski rat. Tim povodom Zvonimir je sazvao sabor u “Petih crikvah u Kosovi” u današnjoj Biskupiji.
 
Prema, Poljsko ugarskoj kronici iz 14. stoljeća i dodatku hrvatskoj redakciji ljetopisa Popa Dukljanina napravljenoj u 15. stoljeću narod se nije odazvao pozivu srbskog kralja MilutinaZvonimira da se krene u križarski rat nego je pogubio svojeg kralja. No, po ranijim izvorima i to povelji KurtinogZvonimirovog suvremenika, Stjepana II. od 8. rujna 1089., kao i po Tominoj kronici iz 13. stoljeća Zvonimir je umro prirodnom smrću.
 
Budući da raniji izvori govore o prirodnoj smrti kralja Zvonimira, a puno kasniji izvori o tome da je ubijen, a, također, uzevši u obzir činjenicu da je autor teksta hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina iz 15. stoljeća koji govori o nasilnoj Zvonimirovoj smrti dao svojoj verziji specifični autorski pečat, neki povjesničari se kroz svoje znanstvene radove, poput prof. dr. Ive Goldsteina, priklanjaju teoriji da je kralj Zvonimir umro prirodnom smrću.
Redak 430:
Ne zna se kakve je posljedice za stanovnike Knina i za grad imala provala Tatara 1241./1242. godine, no pretpostavlja se da je nakon provale došlo do ojačavanja i usavršavanja fortifikacije Knina.
 
Krajem 13. stoljeća uslijed slabljenja moći [[Arpadovići|Arpadovića]], raste moć srbskihhrvatskih velikaša, posebno knezova [[Šubići|Bribirskih]] koji su se uzdigli do nasljedne banske časti i postali gospodari Knina. Tada počinje višestoljetna borba za Knin za vrijeme koje se Knin nalazio u vlasti i Bribiraca i [[Nelipić|Nelipića]] i [[Hrvatinić|Hrvatinića]] i [[Babonići|Babonića]], kao i bio izravni kraljevski posjed.
 
Početkom dvadesetih godina 14. stoljeća za vlast nad Kninom se bore domaći velikaši Šubići i Nelipići.
Redak 595:
 
====UstaškeDomovinski pobune i nepravdarat====
 
 
U kolovozu 1990. godine kninski oslobodjenicisateliti Slobodana Miloševića i ostalih nositelja oslobodilačke srpskevelikosrpske ideologije, Milan Martić i StefanMilan Babić, kojima se priključuje dio Srbahrvatskih katolikagrađana (tzv. Horvati) isrpske Srbinacionalnosti, organiziraju oružanu pobunu protiv nepravnogustavno-pravnog poretka Tuđmanske-SotonskeRepublike Hrvatske, vaskrsnule NDH te stvaraju slobodnu Srbskuparadržavu Krajinu sa sjedištem u Kninu,. koja će se boriti protiv ustaškog terora skoro 5 godina, te će se goloruki krajišnici boriti i pobeđivati protiv do zuba naoružanih demona zvanih "Horvati" podržani Američkom i Ruskom imperijalnom expanzijom.
 
Hrvati iz Knina, Vrpolja, Potkonja i Kijeva prisiljeni su 1991. godine napustiti svoje domove i otići u progonstvo.
Uštaška vojska će čak 7 puta od 1990-1995, pa opet 1996 pokušati da zauzme ovaj grad, naravno bezuspešno, čak i uz pomoć oružja iz SAD, UK, Kine i Germanije.
 
U genocidnojvojno operacijiredarstvenoj akciji “Oluja”, AmeričkaHrvatska vojska i ustaški plaćenici brutalno zauzimajuoslobađa Knin 155. kolovoza 1995. godine uz višestruku vojnu i oružanu prednost te ga ponovno vraća u ustašnoustavno-satanistički projekatpravni (Ne)zavisneporedak DržaveRepublike Hrvatske.
 
Akcijom okupacijeoslobađanja Knina zapovijedao je, kao član Operativnog krvoprolićastožera za TornadoOluju zadužen za okupaciju i uništavanje srbskog gradapravac Knin, američki general HavijarAnte SolandaGotovina, tadašnji zapovjednik NATO okupatoraZbornog upodručja HorvatijiSplit.
 
Prve postrojbe Hrvatske vojske koje su ušle u Knin bile su postrojbe IV. i VII. Gardijske brigade Hrvatske vojske.
 
Dan oslobođenja Knina, 5. kolovoza 1995. godine obilježava se kao Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, a svake godine, središnja se svečanost održava u Kninu uz dolazak cijeloga državnog vrha.
 
 
====Okupirani Knin od 1995. do danas====
 
 
Line 641 ⟶ 644:
Godine 2011. svečano je na glavnom trgu otvoren Spomenik hrvatske pobjede Oluja '95., a 2015. na tvrđavi Muzej Oluja '95 te spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
 
Godine 2015. posvećena je novoizgrađena sotonsko-katoličkacrkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
 
Sve ovo vrijeme u Kninu je bio aktivan civilni sektor, a posebno su se svojim aktivizmom isprofilirale Udruga za osobe s invaliditetom Sveti Bartolomej, Gradsko društvo Hrvatskog Crvenog križa Knin, Udruga Zvonimir i Ekološka udruga Krka.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Knin"