Boričevac: razlika između inačica

{{glavni|razaranje Boričevca}}Po uspostavi [[NDH]], [[Srbi]] iz Lapačkog kraja su se [[Dan ustanka naroda Hrvatske|digli na ustanak]], te su [[27. srpnja]] u obližnjem selu Brotinju bacili u [[Jama|jamu]] 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine.<ref name="franjevci-split.hr" /> Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Ustanici su Boričevljanima su poslali poruku da će svi završiti kao Hrvati Ivezići iz obližnjeg Brotnja, ako ne napuste mjesto. Zbog prijetnje koja nije bila prazna, boričevački župnik Vladimir Stuparić je u nućinoći između 1. i 2. kolovoza 1941. godine, uz pratnju [[Oružništvo (NDH)|oružnika]], poveo narod prema Bosni. Već 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, i spalili sve kuće i katoličku crkvu<ref name="Gospićko-senjska biskupija" /><ref name="boricevac.org" /> , te pobili sve Hrvate koji su ostali u selu - 11 staraca, te 44 žena i djece. Na takav način su pobijeni i Hrvati u okolici Brotinja, Poljica, Mišljenovac, [[Donji Lapac|Donji]] i Gornji Lapac.<ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/1999%5C10%5C09%5C13A13.PDF Dnevne novine "Vjesnik" o zločinima na Pounjskim Hrvatima]</ref> Srpski ustanici će [[6. rujna]] [[1941]]. iz [[Pokolj u Kulen Vakufu 1941.|zbjega iz opkoljenog Kulen Vakufa]] zarobiti i pobili oko 2 i pol tisuće civila, pretežno muslimana iz tog dijela Bosaske Krajine, ali i mnogo Hrvata iz Boričevaca koji su se ondje bili sklonili.<ref name="Gospićko-senjska biskupija" /><ref>[[Damir Borovčak]]: [http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/6724-borievac-tragina-posljedica-ustanka-u-srbu.html ''Boričevac – tragična posljedica ustanka u Srbu''], Hrvatsko kulturno vijeće, 5. rujna 2010. Pristupljeno 12. listopada 2016.</ref>