Wikipedija

Mario Roatta: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m WP:STIL
Nema sažetka uređivanja
Redak 25:
|odlikovanja =
}}
'''Mario Roatta''' ([[Modena]], [[1887.]] - [[Rim]] [[1968.]]) bio je [[Benito Mussolini|Mussolinijev]] [[general]] i zapovjednik [[Italija|talijanskih]] snaga tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u dijelovima Slovenije i Hrvatske koje je Italija oduzela [[SFRJ|Jugoslaviji]] i priključila svojem državnom teritoriju, te na području [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] i [[Crna Gora|Crne Gore]].
 
U vojnoj službi od 1906. godine, prvi svjetski rat je završio u činu pukovnika. 1927. - 1931. godine službuje kao vojni ataše pri veleposlanstvu Italije u [[Varšava|Varšavi]]. Nakon zapovijedanja pješačkom pukovnijom 1930. - 1934. imenovan je za zapovjednika talijanske vojne obavještajne službe. Uz tu funkciju, od 1936. godine je zapovjednik talijanskih dobrovoljačkih trupa (''Corpo Truppe Volontarie'', vojna sila s oko 50.000 pripadnika predvođenih talijanskim vojnim časnicima i opremljenima ratnim zrakoplovima, topništvom, tenkovima i drugom teškom mehanizacijom dobivenom od talijanske vojske) koje su se borile uz monarhiste u [[Varšava|Španjolskom građanskom ratu]]. Mussolini ga smjenjuje nakon što su snage pod Roattinim zapovjedništvom u ožujku 1937. godine pretrpjele značajan poraz kodu Guadalajare[[Guadalajara (pokrajina)|Guadalajari]].
 
Od 1939. godine je talijanski vojni ataše na najznačajnijem mjestu: kod glavnog saveznika u Berlinu. Od 24. ožujka 1941. do siječnja 1942. godine je načelnik glavnog stožera talijanske vojske - tj. obnašao je najvažniju dužnost koju vojni časnik uopće može preuzeti. Nakon togaIstodobno je imenovan zapovjednikom talijanske vojske na području Slovenije[[Slovenija|Slovenij]]<nowiki/>e (sa sjedištem u Ljubljani) koje je bilo pripojeno Italiji, da bi 18. ožujka 1941. godine bio imenovan zapovjednikom čitave 2. armije talijanske vojske - naslijedivši na tom mjestu generala [[Vittorio Ambrosio|Vittoria Ambrosia]] - koja je kontroliranakontrolirala natakođer područjui područje [[Nezavisna država Hrvatska|NDH]], te [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Kraljevine Crne Gore]]. Kao najviše rangirani talijanski vojni zapovjednik, te ujedno vojni obavještajac i diplomat s iskustvom u suradnji s Njemačkom, trebao je očito Roatta osigurati provođenje talijanskih planova na neuralgičnom području istočno od Jadrana, gdje su se talijanske vojne snage dodirivale s Njemačkima, ali ih istodobno držali dalje od Jadrana, iz kojega se uvijek može vojno dominirati Italijom.
 
== Drugi svjetski rat una Jugoslavijipodručju nekadašnje Kraljevine Jugoslavije ==
 
Nakon što se nisu ispunila očekivanja talijanskih fašista da će [[ustaše]] pretvoriti Hrvatsku u područje pod potpunom i trajnom talijanskom dominacijom - zemlju s kraljem Talijanom, koja jedva da ima pristup moru i koja ne smije držati mornaricu, te koja mora plaćati Italiji troškove vlastite okupacije - te su [[Rimski ugovori]] izazvali ogorčenje i bijes hrvatskog naroda i čak samih ustaša, talijanske okupacijske vlasti na čelu s Roattom su poduzele sve što su mogle da podrže nezadovoljstvo Srba u svojoj okupacijskoj zoni (zapadno od linije Karlovac - Mostar) i zaštite srpske pobunjenike od aktivnosti [[Oružništvo|oružništva]] i [[Domobranstvo|domobranstva]] NDH. PrijeVojne krajasnage 1941.kojima godinezapovijeda Roatta posve zabranjuje ulazak vojnih snaga NDH zapadno od Karlovac - Mostar; situaciju gdje su Talijani podupirali pobunu Srba koriste hrvatski komunisti, koji osloncem na područja pretežno nastanjena Srbima s vremenom razvijaju sve jačupodržavaju [[Narodnooslobodilačka vojska iDan partizanskiustanka odredinaroda JugoslavijeHrvatske|partizansku]]četničko-partizanske borbu protiv Talijana. Za razliku od partizana,[[Četnici|četniciustanke]] predano surađuju s Talijanima, kao "protukomunistička milicija", te od talijanske vojske primaju znatnu potoru u oružju, hrani i novcu. General Roatta jeće talijanski stavzapovjednici prenapodređeni NDHRoatti jezgrovitoubrzo izraziopotvrditi rakavšisvoje dadobre jeodnose bilos "pogrešno da se stvara država koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji"ustanicima.<ref>"NDH{{Citiranje iweba|url=http://www.znaci.net/00001/41.htm|title=ČETNICI Italija,U PolitičkeHRVATSKOJ veze1941-1945, ipogl. diplomatskiReagiranje odnosi",ustaškog Nadarežima Kisići Kolanović,sporazumi Nakladas Ljevak,Talijanima|author=Fikreta ZagrebJelić 2001Butić|date=1986., str|work=|language=|publisher=Globus|accessdate=28. 218srpnja 2020.}}</ref> ▼
U Jugoslaviji je general Roatta bio zapovjednik višeg zapovijedništva talijanske vojske za [[Slovenija|Sloveniju]] i Dalmaciju. Sporazumom Roata-[[Ante Pavelić|Pavelić]] [[19. lipnja]] [[1942.]] godine vlasti NDH su priznale legitimitet tzv. Antikomunističke dobrovoljačke milicije koju su do tada već organizirale talijanske vojne snage pod Roattinim zapovjedništvom<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.htm "RAT I REVOLUCIJA U JUGOSLAVIJI 1941-1945; OKUPACIJA I KOLABORACIJA "], Jozo Tomasevich, EPH, Zagreb 2010., str. 287</ref>: posrijedi su zapravo bile četničke postrojbe čiju su formiranje talijanske snage podupirale čak i prije nego što su komunisti nakon napada Njemačke i Italije na SSSR uopće i počeli organizirati [[partizan]]ske snage, te koje su na području pod talijanskom okupacijom djelovale i u vrijeme kada je pristup vojnih snaga NDH na ta područja bio potpuno zabranjen.▼
 
Zapravo Talijani tijekom lipnja 1941. god. toleriraju okupljanje i obuku više stotina naoružanih [[Četnici|četnika]] na području Benkovca i Kistanja (tj. na području koje je bilo pripojeno [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]), koji 28. lipnja 1941. god. s dijela dalmatinskog područja pripojenog Kraljevini Italiji napadaju pograničnu postaju NDH u Krupi kod rijeke Zrmanje i tom prilikom ubijaju 14 oružnika NDH i nekoliko ustaša; nakon čega predstavnici vlasti NDH već 29. srpnja 1941. god. prema uputi Talijana napuštaju Knin (koji je u to vrijeme pod kontrolom talijanskog garnizona koji je imao čak oko 5.000 vojnika, ali bez znatnijih postrojba NDH) i prepuštaju vlasti četnika područje Dalmacije sjeverno od Drniša.<ref>{{Citiranje weba|url=https://povijest.net/dinarska-cetnicka-divizija-2/|title=Dinarska četnička divizija (2) {{!}} Hrvatski povijesni portal|last=Zovak|first=Domagoj|language=en-US|accessdate=2019-08-01}}</ref>
Mario Roata bio je zapovjednik talijanskih snaga u [[Bitka na Neretvi|četvrtoj ofenzivi]] protiv [[NOVJ]] [[1943]]. godine.▼
{{citat|»Pod talijanskim zapovjedništvom ima 19.000 četnika grupiranih u bande. Od ovih:
— 3000 duž željezničke pruge [[Ogulin]]—[[Vrhovine]],
— 8000 između [[Gračac]]a i [[Knin]]a,
— 8000 u Hercegovini.«<ref>Zb. NOR, XIV/2, 1039.</ref>|Izvješće talijanskog generala Roatte njemačkom generalu [[Alexander Löhr|Alexanderu Löhru]] od 3. siječnja 1943.}}
 
Za području Like, također su u dizanju pobune sudjelovali talijanski agenti. Gojko Polovina - komunist koji je sudjelovao u vodstvu u[[Dan ustanka naroda Hrvatske|stanka u Lici u srpnju 1941. god.]], te je potom bio general u komunističkoj Jugoslaviji - u svojim sjećanjima 1980.-ih godina govori: “Ostavljam po strani naše subjektivne greške i slabosti (…) ali prosto je izmišljena tvrdnja da su ‘četnički elementi’ tobože izazvali negativne pojave: pljačku, paljenje i slično, bar što se tiče [[Boričevac|Boričevca]]. Četnici to nisu mogli učiniti iz prostog razloga što ih nije bilo. Pored naroda koji je pod komandom nas komunista stupio u ustanak, u to vrijeme postojali su još samo plaćeni talijanski agenti, npr. Stevo Rađenović, Pajica Omčikus i Torbica iz Srba, Đuro Vugonja iz Gračaca, Savica Guteša iz Bruvna i slični, koji su tek kasnije po nalogu svojih poslodavaca stvorili organizacije i proglasili ih četnicima (…)”<ref>Gojko Polovina, op. cit, prema [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114003 "Prilog raspravi o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. godine"], Mario Jareb, ČSP, br. 3., 751.-771. (2011)</ref>
▲Nakon što se nisu ispunila očekivanja talijanskih fašista da će [[ustaše]] pretvoriti Hrvatsku u područje pod potpunom i trajnom talijanskom dominacijom - zemlju s kraljem Talijanom, koja jedva da ima pristup moru i koja ne smije držati mornaricu, te koja mora plaćati Italiji troškove vlastite okupacije - te su [[Rimski ugovori]] izazvali ogorčenje i bijes hrvatskog naroda i čak samih ustaša, talijanske okupacijske vlasti na čelu s Roattom su poduzele sve što su mogle da podrže nezadovoljstvo Srba u svojoj okupacijskoj zoni (zapadno od linije Karlovac - Mostar) i zaštite srpske pobunjenike od aktivnosti [[Oružništvo|oružništva]] i [[Domobranstvo|domobranstva]] NDH. Prije kraja 1941. godine Roatta posve zabranjuje ulazak vojnih snaga NDH zapadno od Karlovac - Mostar; situaciju gdje su Talijani podupirali pobunu Srba koriste hrvatski komunisti, koji osloncem na područja pretežno nastanjena Srbima s vremenom razvijaju sve jaču [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizansku]] borbu protiv Talijana. Za razliku od partizana,[[Četnici|četnici]] predano surađuju s Talijanima, kao "protukomunistička milicija", te od talijanske vojske primaju znatnu potoru u oružju, hrani i novcu. General Roatta je talijanski stav prena NDH jezgrovito izrazio rakavši da je bilo "pogrešno da se stvara država koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji".<ref>"NDH i Italija, Političke veze i diplomatski odnosi", Nada Kisić Kolanović, Naklada Ljevak, Zagreb 2001., str. 218</ref>
 
Prije kraja 1941. godine Roatta posve zabranjuje ulazak vojnih snaga NDH zapadno od linije Karlovac - Mostar; situaciju gdje su Talijani podupirali pobunu Srba koriste hrvatski komunisti, koji osloncem na područja pretežno nastanjena Srbima s vremenom razvijaju sve jaču [[Gerilsko ratovanje|gerilsku]] borbu protiv Talijana. Za razliku od [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]], [[četnici]] predano surađuju s Talijanima, kao "protukomunistička milicija", te od talijanske vojske primaju znatnu potoru u oružju, hrani i novcu. General Roatta je talijanski stav prena NDH jezgrovito izrazio rakavši da je bilo "pogrešno da se stvara država koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji".<ref>"NDH i Italija, Političke veze i diplomatski odnosi", Nada Kisić Kolanović, Naklada Ljevak, Zagreb 2001., str. 218</ref>
Na sastanku 10. siječnja 1942. godine - pred [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]] i njemačkim generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|E. Gleise von Horstenauom]]- sam Roatta izvješćuje njemačke saveznike da drži pod svojim zapovjedništvom 3.000 četnika kod Plaškog i Vrhovina, 8.000 kod Knina (među kojima 3.000 iz Hercegovine) i u Hercegovini 8.000, tj. ukupno 19.000 četnika. Inače se Roatta nekoliko dana ranije kleo dužnosnicima NDH da pod svojom kontrolom ima svega 1.500 četnika. Roatta je na sastanku najavio da će "morati" na teritoriju NDH upotrijebiti i dio od 20.000 četnika kojima zapovijeda na području Crne Gore, i čiji broj namjerava povećati za daljnjih 10.000.<ref>[http://www.znaci.net/00003/528.pdf "NDH između Hitlera i Mussolinija"], Bogdan Krizman, Globus, Zagreb 1983., str. 489</ref> Čak i pred Nijemcima, Roatta je propustio napomenuti da među četnicima koje on raspoređuje po NDH već djeluje Zlatiborski četnički odred, doveden iz same Srbije.<ref>"Vojno politička organizacija četnika u Lici od kapitulacije Italije do povlačenja iz Like", Krešimir Matijević, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006</ref>▼
 
▲Na sastanku 10. siječnja 1942. godine - pred [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]] i njemačkim generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|E. Gleise von Horstenauom]]- sam Roatta izvješćuje njemačke saveznike da drži pod svojim zapovjedništvom 3.000 četnika kod Plaškog i Vrhovina, 8.000 kod Knina (među kojima 3.000 iz Hercegovine) i u Hercegovini 8.000, tj. ukupno 19.000 četnika. Inače seje Roatta nekoliko dana ranije kleouvjeravao dužnosnicimadužnosnike NDH da pod svojom kontrolom ima svega 1.500 četnika. Roatta je na sastanku najavio da će "morati" na teritoriju NDH upotrijebiti i dio od 20.000 četnika kojima zapovijeda na području Crne Gore, i čiji broj namjerava povećati za daljnjih 10.000.<ref>[http://www.znaci.net/00003/528.pdf "NDH između Hitlera i Mussolinija"], Bogdan Krizman, Globus, Zagreb 1983., str. 489</ref> Čak i pred Nijemcima, Roatta je propustio napomenuti da među četnicima koje on raspoređuje po NDH već djeluje Zlatiborski četnički odred, doveden iz same Srbije.<ref>"Vojno politička organizacija četnika u Lici od kapitulacije Italije do povlačenja iz Like", Krešimir Matijević, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006</ref>
 
U travnju 1942. godine izvješćuje izaslanik njemačkog ministra vanjskih poslova u Zagrebu dr. Edmund Veesenmayer, kako Italija očito nije zainteresirana za sređenu i nezavisnu Hrvatsku, te da ona svim sredstvima pokušava što brže stvoriti stanje koje će NDH trajno onemogućiti život.<ref>[http://www.znaci.net/00003/528.pdf "NDH između Hitlera i Mussolinija"], Bogdan Krizman, Globus, Zagreb 1983., str. 11 i 310</ref>
 
▲U Jugoslaviji je general Roatta bio zapovjednik višeg zapovijedništva talijanske vojske za [[Slovenija|Sloveniju]] i Dalmaciju. Sporazumom Roata-[[Ante Pavelić|Pavelić]] [[19. lipnja]] [[1942.]] godine vlasti NDH su priznale legitimitet tzv. Antikomunističke[[Dobrovoljačka dobrovoljačkeantikomunistička milicija|Dobrovoljačke antikomunističke milicije]] koju su do tada već organizirale talijanske vojne snage pod Roattinim zapovjedništvom<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.htm "RAT I REVOLUCIJA U JUGOSLAVIJI 1941-1945; OKUPACIJA I KOLABORACIJA "], Jozo Tomasevich, EPH, Zagreb 2010., str. 287</ref>: posrijedi su zapravo bile četničke postrojbe čiju su formiranje talijanske snage podupirale čak i prije nego što su komunisti nakon napada Njemačke i Italije na SSSR uopće i počeli organizirati [[partizan]]ske snage, te koje su na području pod talijanskom okupacijom djelovale i u vrijeme kada je pristup vojnih snaga NDH na ta područja bio potpuno zabranjen.
== Kraj rata na čelu gubitničke talijanske vojske == ▼
 
▲Mario RoataRoatta bio je zapovjednik talijanskih snaga u [[Bitka na Neretvi|četvrtoj ofenzivi]] protiv [[NOVJ]] [[1943]]. godine.
5. veljače 1943. godine imenovan je zapovjednikom talijanske 6. armije na Siciliji; 1. lipnja iste godine za načelnika glavnog stožera talijanske kopnene vojske. Nakon što 25. lipnja 1943. vrh fašističke partije i kralj svrgavaju Mussolinija, Roatta je efektivno drugi čovjek u glavnom stožeru i povjerena mu je zadaća organiziranja obrane glavnog grada, kraljevskog dvora i središnjih tijela vlasti. Premda zapovijeda još uvijek velikom vojskom, ne uspijeva spriječiti Nijemce da nakon kapitulacije Italije pred Saveznicima 3. rujna 1943. god. [[Operacija Osovina|okupiraju pretežni dio Italije]], čak niti organizirati bilo kakav otpor. Talijanske vojne snage, kojima Roatta nije slao nikakve zapovijedi (neke od njih se ipak upuštaju u borbu a njemačkim agresorom) ubrzo se posve dezintegriraju: Nijemci uspijevaju zarobiti oko 700.000 talijanskih vojnika (mnogi drugi su se razbježali na sve strane): stotinjak tisuća ih pristaje nastaviti ratovanje na njemačkoj strani, a ostali su kao ratni zarobljenici odvedeni na prisilni rad u Njemačku. Poslije se branio da navodno nije mogao tijekom noći u kojoj su otpočele agresivne aktivnosti Nijemaca pronaći predsjednika vlade Badoglija da mu supotpiše naredbu vojsci da brani državu. Monarhija ga 1944. godine optužuje zbog kriminalnog nemara da organizira čak niti obranu glavnog grada Rima i da čestito zarati s Nijemcima dok mu u pomoć ne priskoče Amerikanci i Britanci koji u Mediteranu imaju iznimno moćne vojne snage - propust koji je omogućio dvogodišnji razorni rat na talijanskom tlu 1943. - 1945. godine i efektivnu podjelu države uslijed osnivanja Mussolinijeve [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]]. Roatta se sklanja u Španjolsku. Sudska presuda na kaznu zatvora ukida se 1949. godine, u vrijeme kada politika nastoji pomiriti ili barem pacificirati sve dijelove društva koji su protiv zavođenja komunističke vladavine u Italiji (što je 1949. godine izgledalo mogućim) - tako i one kojima se nekoliko godina ranije činilo posve normalnim da ne brane zemlju od njemačke okupacije.▼
▲== Kraj rata na čelu gubitničke talijanske vojske, suđenje za izdaju ==
 
5. veljače 1943. godine imenovan je Roatta zapovjednikom talijanske 6. armije na Siciliji; 1. lipnja iste godine za načelnika glavnog stožera talijanske kopnene vojske.
 
▲5. veljače 1943. godine imenovan je zapovjednikom talijanske 6. armije na Siciliji; 1. lipnja iste godine za načelnika glavnog stožera talijanske kopnene vojske. Nakon što 25. lipnja 1943. vrh fašističke partije i kralj svrgavaju Mussolinija, RoattaRoatti - koji je efektivno drugi čovjek u glavnom stožeru i- povjerena mu je zadaća organiziranja obrane glavnog grada, kraljevskog dvora i središnjih tijela vlasti. Premda zapovijeda još uvijek velikom vojskom, ne uspijeva spriječiti Nijemce da nakon kapitulacije Italije pred Saveznicima 3. rujna 1943. god. [[Operacija Osovina|okupiraju pretežni dio Italije]], čak niti organizirati bilo kakav otpor. Talijanske vojne snage, kojima Roatta nije slao nikakve zapovijedi (neke od njih se ipak samoinicijativno upuštaju u borbu a njemačkim agresorom) ubrzo se posve dezintegriraju: Nijemci uspijevaju zarobiti oko 700.000 talijanskih vojnika (mnogi drugi su se razbježali na sve strane): stotinjak tisuća ih pristaje nastaviti ratovanje na njemačkoj strani, a ostali su kao ratni zarobljenici odvedeni na prisilni rad u Njemačku. Poslije se Roatta branio da navodno nije mogao tijekom noći u kojoj su otpočele agresivne aktivnosti Nijemaca pronaći predsjednika vlade [[Pietro Badoglio|Badoglija]] da mu supotpiše naredbu vojsci da brani državu. Monarhija ga 1944. godine optužuje zbog kriminalnog nemara da organizira čak niti obranu glavnog grada Rima i da čestito zarati s Nijemcima dok mu u pomoć ne priskoče Amerikanci i Britanci koji u Mediteranu imaju iznimno moćne vojne snage - propust koji je omogućio dvogodišnji razorni rat na talijanskom tlu 1943. - 1945. godine i efektivnu podjelu države uslijed osnivanja Mussolinijeve [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]]. Roatta se sklanja u Španjolsku. Sudska presuda na kaznu zatvora ukida se 1949. godine, u vrijeme kada politika nastoji pomiriti ili barem pacificirati sve dijelove društva koji su protiv zavođenja komunističke vladavine u Italiji (što je 1949. godine izgledalo mogućim) - tako i one kojima se nekoliko godina ranije činilo posve normalnim da ne brane zemlju od njemačke okupacije.
 
Monarhija ga 1944. godine optužuje zbog kriminalnog nemara da organizira čak niti obranu glavnog grada Rima i da čestito zarati s Nijemcima dok mu u pomoć ne priskoče Amerikanci i Britanci koji u Mediteranu imaju iznimno moćne vojne snage - propust koji je omogućio dvogodišnji razorni rat na talijanskom tlu 1943. - 1945. godine i efektivnu podjelu države uslijed osnivanja Mussolinijeve [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]].
 
Roatta se sklanja u Španjolsku. Sudska presuda na kaznu zatvora ukida se 1949. godine, u vrijeme kada politika nastoji pomiriti ili barem pacificirati sve dijelove društva koji su protiv zavođenja komunističke vladavine u Italiji (što je 1949. godine izgledalo mogućim) - tako i one kojima se nekoliko godina ranije činilo posve normalnim da ne brane zemlju od njemačke okupacije.
 
== Ratni zločini ==
General RoataRoatta je često izdavao naloge za uništavanje stanovništva na okupiranim područjima.<ref name="Komisija">[http://www.znaci.net/00001/18_7.htm Priopćenje BR. 7 Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača]</ref> NaročitoTako je okrutnaprimjerice zapovijedkod zaprotupartizanske ofenzive vrijemeu »zimskeSloveniji operacije«u odsrpnju [[161942. siječnja]] [[1943]]god. kojimodredio da se nalažeima da"drastično" pripadnicipostupiti talijanskesa vojskesvima ubijukoji svakogse stanovnikaprotive kojegatalijanskoj nađuvlasti načak područjui operacija,ukoliko bezse obzirapredaju natalijanskim tosnagama; imapri ličemu imase oružja"može ilirazmisliti" nemao ("'''''ubitiblažem svakogpostupanju građanina'''''")jedino prema onima koji se predaju doista izvan bilo kakvog vojnog djelovanja. RoataTakav dalje"drastičan" zapovjedapostupak daje sevaljalo sveprimjeniti muškeprema osobesvakom kojemuškarcu sesposobnom nađuza izvanborbu područjazatečenom u zoni vojnih operacija, odako petnaestenije godinemogao naviše,dokazati uputeda use [[Sabirnitu logor|sabirnenašao logore]],po anekom drugom poslu. Ujedno je bilo određeno da će se do temelja uništiti sve kuće koje izgledajusu sumnjivoposlužile zbogpartizanima, vezeneovisno so partizanima,tome uništejesu li vlasnici kuća dobrovoljno primili partizane.<ref>{{Citiranje nameweba|url="Komisija"http://www.criminidiguerra.it/DocumRob.shtml|title=Zapovjed N.02/6246/Op. od 4. srpnja 1942.|author=Mario Robotti, general|date=|work=|language=talijanski|publisher=Crimini di Guerra|accessdate=28. srpnja 2020.}}</ref>
 
Naročito je okrutna bila Roattina zapovijed za vrijeme »zimske operacije« na području Slovenija-Dalmacija od [[16. siječnja]] [[1943]]. kojim se nalaže da pripadnici talijanske vojske ubiju svakog stanovnika kojega nađu na području vojnih operacija, bez obzira na to ima li ima oružja ili nema ("'''''ubiti svakog građanina'''''"). Roatta dalje zapovijeda da se sve muške osobe koje se nađu izvan područja vojnih operacija, od petnaeste godine naviše, upute u [[Sabirni logor|sabirne logore]], a sve kuće koje izgledaju sumnjivo zbog veze s partizanima, unište.<ref name="Komisija" />
 
Kao posljedica ove zapovijedi generala Marija Roatte uništena su mnoga naselja i poubijane su tisuće nevinog stanovništva diljem Hrvatske u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Lika|Lici]], [[Kordun|Kordunu]] i [[Gorski Kotar|Gorskom Kotaru]].<ref name="Komisija"/>
Line 58 ⟶ 67:
Pod Roattinim zapovijedanjem, talijanski okupatori su osnovali [[Koncentracijski logor Kampor]] na otoku Rabu, u kojem je od gladi i zaraznih bolesti umrlo preko 4.000 zatvorenika.
 
Talijansko korištenje četnika za borbu protiv partizana na područjima nastanjenima Hrvatima, također je omogućilo razne ratne zločine, poput [[Pokolj u Zabiokovlju 29. kolovoza 1942.|Pokolja u Zabiokovlju 29. kolovoza 1942.,]] [[Pokolj u Gatima 1. listopada 1942.|Pokolja u Gatima 1. listopada 1942.]] i [[Pokolj u Rami 1942. godine|Pokolja u Rami u listopadu 1942. godine]].
 
== Izvori ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Mario_Roatta"