Iseljavanje muslimana iz Kneževine Srbije u Bosanski vilajet 1862. – 1867.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Tijekom više uspješnih etapa oslobađanja Srbije (1793.—1867.), broj muslimana u Srbiji se neprestano smanjivao, praćeno pojačanim iseljavanjem Turaka. Nakon Prvog srpskog ustanka stradale su brojne muslimanske bogomolje rušenjem ili su prenamijenjene.<ref name="Džamije u Beogradu">[http://www.most.ba/085/076.aspx Abdulah Talundžić, Džamije u Beogradu]</ref>
Odnose sa Turcima pogoršali su rad [[Preobraženjska skupština|Preobraženjske skupštine]] iz 1861. godine, vojne pripreme (opremanje i manevri) i još nekoliko manjih pitanja.
1862. godine izbili su neredi u Beogradu, gdje je bilo puškaranja u četvrtima gdje su stanovali muslimani. Srbi su upadali u turske kuće i pljačkali i ubijali, a muslimanima je bilo nesigurno prenoćiti u svom domu. Poslije tih narod je iz pretežno muslimanske varoši pobjegao u beogradsku tvrðavu. Utočište je našlo oko 600 muslimana.<ref name="XVI. konferencija"/> Tursko je topništvo s kalemegdanske tvrđave četiri i pol sata bombardiralo beogradsku varoš.<ref name=vreme>(srp.) [https://www.vreme.com/cms/view.php?id=495482 Vreme] Zorica Janković: ''"Deligrad" niz Dunavo'' 15. travnja 2007. (pristupljeno 31. srpnja 2020.)</ref> Zatim su u Beograd 13. rujna 1862. stigli parni remorkeri na koje su ukrcani protjerani muslimani iz varoši. Masovno iseljeni muslimani otjerani su zauvijek, prvo u Lom Palanku a onda u Niš, Vidim, Brčko i dalje. Gotovo nije bilo pošteđenih, a ni svjedočenja o lojalnosti nisu pomagala.<ref name="XVI. konferencija"/>
Godine 1862. održana je međunarodna [[konferencija u Kanlidži 1862.|konferencija]] u carigradskom predgrađu Kanlidži. Francuska i ruska vlada tu su napravile Sporazum o zajedničkom istupanju u korist Srbije. Rezultat Sporazuma je da su se muslimani iz Srbije morali iseliti što je moguće brže, što je značilo da se Srbija vjerski očisti od muslimana. Srbija je odštetu za pokretnu i nepokretnu imovinu odseljenih muslimana trebala isplatiti Turskoj. Iseljeni muslimani tražili su isplatu od srpske vlade ali ju nikad nisu dobili. Muslimani su smjeli ostati, ali su uvjeti bili ponižavajući. Prvi je bio da se vrate pradjedovskoj, pravoslavnoj vjeri. Ako odbiju prvu, imali su drugu mogućnost, a ta je bila da budu Srbi islamske vjere. Ako odbiju i tu, treća je bila da moraju se pisati i voditi kao Cigani. Odbijanjem i ove opcije značilo je da se moraju iseliti iz Srbije. Većina je odlučitla iseliti. Mnogi Srbi osjećali su mržnju prema dojučerašnim gospodarima i jedva su dočekali njihov izgon.<ref name=Postanak>[https://zupanjac.net/postanak-orasja-donje-azizije Županjac.net - Prvi nezavisni portal Grada Županje] Dominković, Mato: Postanak Orašja - Donje Azizije. 15. prosinca 2019. (pristupljeno 14. srpnja 2020.)</ref> Premda su iz Srbije istjerali muslimane, srpske vlasti nisu rado trpile prisustvo turskih garnizona na njenoj teritoriji, pa su stalno pritiskale Portu da iz Kneževine Srbije napuste otiđu posade tvrđava u Beogradu, Smederevu, Šapcu i Kladovu. Oslabljena osmanska država nije mogla kao nekad silom disciplinirati neposlušnu pokrajinu. Sultan je popustio te 1867. donio [[ferman]] o predaji ovih gradova u srpske ruke.<ref name="XVI. konferencija"/>
| |||